U svijetu politike, kao i u pozorištu, postoje predstave koje su toliko uvjerljive da čak i najiskusniji gledatelji počnu vjerovati da je sve što vide stvarno. Ali svaka dobra predstava ima svoje rupe u scenariju, a trenutna “drama” između Sulejman Ugljanina i Selme Kučević počinje ličiti više na loše napisanu sapunicu nego na stvarni politički sukob.
Piše: Teufik Tahirbegović
Prva sumnja: Previše šutnje za pravu dramu
Kad se stvarno sukobljava u SDA, obično se čuje daleko. Sjetimo se kako je bilo kad su iz stranke otjerani Esad Džudžo i Bajro Gegić – press konferencije, dokumenti, javne optužbe, čitav cirkus. Ugljanin tada nije štedio riječi ni vremena da pokaže ko je gazda.
A sada? Tišina kao na mezarju. Sulejman šuti, Selma šuti, čak i Centrala SDA šuti nakon onog jednog saopćenja. Za čovjeka koji nikad nije propustio priliku da javno “odreže” nepokornog člana, ova tišina je sumnjiva kao alibi razbojnika.
Druga sumnja: Dokumenti koji nisu viđeni u javnosti
Selma Kučević je navodno isključena iz stranke. Ali gdje je taj dokument? Gdje je zvanično rješenje? Čak ni njena ostavka na mjesto predsjednice općine nije viđena u javnosti. Odjednom imamo sukob bez papira.
To je kao da vam neko kaže da ste otpušteni s posla, a vi i dalje idete na posao jer nema pisanog dokaza o tome. Apsurdno, zar ne?
Treća sumnja: Pobuna koja se tolerira
Najsumnjiviji dio ove “drame” je što općinski odbor u Tutinu otvoreno krši odluke stranačkog vrha SDA, a niko ne reaguje. U SDA, stranci gdje je nekada disciplina bila željezo, lokalni odbor odbija sprovesti zaključke Glavnog odbora i – ništa se ne dešava. Da li mi to svjedočimo tihom puču u SDA. Da li se Ugljanin još i dalje za nešto pita u stranci koju grčevito grabi samo za sebe?
To je kao da vojnik ne posluša komandu generala, a general samo slegnena ramenima i nastavi dalje. U stvarnom svijetu autoritarnih struktura, takav vojnik bi odavno bio u zatvoru.
Četvrta sumnja: Bajramski prijem kao kamuflaža
Ugljanin je smišljeno danima “dramatično” lobirao da Selma dođe na bajramski prijem. Zašto bi se čovjek koji je “isključio” nekoga iz stranke toliko trudio da ga vidi na svom prijemu? To je kao da pozovete na rođendan osobu koju ste prethodno izbacili iz kuće. Sve je to kamuflaža kako bi se unutar stranke širili haberovi tipa “Vidoste li, nedođe mu Selma”.
Selma je poslušno odigrala. Kad bi se pojavila i slikala s Ugljaninom, cijela “drama” bi se raspala kao kula od karata. A to nije ono što Sulejman i Selma žele.
Peta sumnja: Savršeni tajming
Ovaj “sukob” je došao u savršenom trenutku kad SDA u Tutinu nema što pokazati biračima. Umjesto da se govori o tome kako su za godinu dana vratili samo sedam pločica u pješačkoj zoni ili uklonili “čudovište” ispred osnovne škole, sada se govori o hrabroj Selmi koja se usudila stati na kraj Ugljaininu.
Šta je cilj?
Ako je ovo zaista politička predstava, cilj je očigledan – podići rejting SDA u Tutinu pred izbore koji će, prije ili kasnije, svakako doći. Selma je iz ovog “sukoba” izašla kao heroina, a stranka kao tobože demokratska organizacija u kojoj se, eto, može bez kazne reći “ne” lideru. Što, složićete se, ne bi povjerovali ni pingvini na Madagaskaru.
Otvara se mogućnost da Selma, pod plaštom navodnog sukoba sa Suljom, zapravo nastavi saradnju sa režimom i strankama koje imaju predstavnike u Vladi Srbije – Sandžačkom demokratskom partijom (SDP) i Strankom pravde i pomirenja (SPP) – kako bi preko njih izvlačila sredstva za projekte, dok se u javnosti mogu braniti tvrdnjom da “nemaju ništa s režimom”.
Vjerovatno će u SDA ovaj odglumljeni sukob nastojati da razvlače sve do raspisivanja izbora, vodeći se perverznom logikom: “Ako sam za Selmu, nisam protiv Sulja.”
Briljantni marketing, moram priznati. Ali kao i svaki dobar marketing – i ovaj ima kratak rok trajanja. Kada se raspišu izbori, a birači počnu tražiti konkretne rezultate, neće im biti dovoljno to što se Selma “pobunila” protiv Ugljanina.
Epilog: Realnost uvijek pobijedi fikciju
Bez obzira da li je ovaj sukob stvaran ili gluma, jedna je stvar sigurna – birači u Tutinu nisu glupi. Istina je da su neki licjemerni i da zbog sitne materijalne koristi ne vide dalje od svog nosa, ali glupi nisu. Vide oni ruiniran gradski trg koji se “renovira” već u 19 faza, nedovršenu zgradu općinske uprave, sportsku halu koja se gradi preko 20 godina i koja postoji samo u snovima. Vide i slikanje rukovodstva općine sa tuđim rezultatima.
Nikakva drama između Selme i Ugljanina neće sakriti činjenicu da SDA u Tutinu nema šta ponuditi građanima. A kad dođe vrijeme izbora, pošteni birači će glasati na osnovu onoga što vide oko sebe, a ne na osnovu jeftinih političkih sapunica.
Možda je vrijeme da se ova predstava završi, jer koliko god bila dobra gluma, stvarnost uvijek pobijedi fikciju.
Izvor: Sandzacke.rs