Hatidža Mehmedović Điđa, srebrenička Majka, majka Almira i Azmira, žena Abdulaha, danas je otišla na posljednji počinak.
Podno šume u Bektićima, na porodičnom mezarju, u srebreničku zemlju spušten je njen tabut.
Umrla je Điđa, a da nikad nije našla kompletne ostatke svoje djece. Ukopala je bila tek njihove dvije kosti, ali, govorila bi: “Neka, neka barem to imam. Mnoge majke ni tu utjehu nemaju.”
Tamo, u neki bolji svijet gdje je ponovo sa svojim dječacima, ispratilo ju je stotine sinova i kćeri Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Nikog drugog joj nisu ostavili. Sinove, od 21 i 18 godina, ubili su u srebreničkom genocidu, u julu 1995. Ubili su joj i oca. I muža. I brata. I još brojne druge rođake. Mehmedović je preminula u 66. godini života.
Nakon komemoracije i klanjanja dženaze u Srebrenici, tužna kolona otišla je put porodičnog mezarja u Bektićima-Sućeska, gdje je ponovo klanjana dženaza, koju je predvodio glavni srebrenički imam Damir ef. Peštalić.
“Mi pripadamo majčinskoj kulturi, tako su nas učili naši roditelji… Nama su ostavili obavezu da se majke Hatidža sjećamo po dobru. U ime svih žrtava genocida želim se svima zahvaliti koji su ovdje s nama. Posebno hvala muftiji tuzlanskom, kao i reisul-ulemi Huseinu Kavazoviću koji mi je prepustio da predvodim današnju dženazu. Draga majko, hvala ti na svemu”, kazao je Peštalić.