Novopazarski imam Sead Islamović tvrdi da poznaje gajb i šta je kome u srcu sada, a i zadnjih 1.400 godina. Islamović je javno iznio tvrdnju da Perzijanci nikada nisu primili islam srcem, već samo iz straha od Arapa. Ova izjava nije samo uvrijedljiva prema cijelom narodu, ona je direktna suprotnost osnovnom islamskom učenju. Njegove sporne tvrdnje analizirali smo i suočili s historijskim činjenicama.
One nisu samo historijski netačne već su i teološki problematične, jer pretpostavljaju da čovjek može znati šta je u srcu drugoga, što je isključivo Allahovo znanje.
Allah, dž.š., u Kur'anu jasno kaže:
“…On, sigurno, zna šta se nalazi u grudima.” (El-Mulk, 13)
Većina šiita u svijetu pripada pravcu Dvanaestoimamskog šiizma (Ithna Ašarija), koji čini oko 85–90% svih šiita. U javnom diskursu često se čuju različite optužbe na račun šiizma, koje najčešće dolaze iz polemičkog pristupa, a ne iz objektivne analize njihovog vjerovanja.
Idemo redom, tačku po tačku, i provjerimo koliko su ove optužbe historijski i teološki utemeljene.
“Iranci nikad nisu legalno primili islam, nego iz straha od Arapa”
Historijski gledano, islam je u Perziju došao u 7. stoljeću nakon pada Sasanidskog carstva. Prvo je stanovništvo postalo većinski sunitsko. Tek u 16. stoljeću, pod dinastijom Safavida, Iran postaje službeno šiitski.
Dakle, tvrdnja da “nikad nisu primili islam” nije historijski tačna. Islamizacija je bila postepena i kompleksna (kao i u mnogim drugim regijama). Iranci su dali ogroman doprinos islamskoj civilizaciji (npr. Al-Ghazali, Ibn Sina – obojica suniti).
“Velika je razlika između islama kod sunita i šiita”
Tačno je da postoje značajne razlike, ali:
Zajedničko: Vjerovanje u jednog Boga (tevhid), vjerovanje da je Muhammad posljednji poslanik, Kur'an kao sveta knjiga, namaz, post, hadž, zekat.
Razlike: Koncept imamata (šiiti vjeruju da je vođstvo nakon Poslanika božanski određeno), poseban status Ali ibn Abi Taliba, različiti hadiski izvori, neke razlike u fikhu.
Ali osnove vjere su iste (šehadet, Kur'an, poslanstvo).
“Šiiti tvrde da Kur'an nije potpun i da su Ebu Bekr i Omer sakrili suru”
Ovo je ključno pitanje.
Zvanični stav većinskog dvanaestoimamskog šiizma danas je da je Kur'an potpun i neizmijenjen. Nema skrivene sure. Današnji mushaf je isti kao u vrijeme Poslanika.
Najveći savremeni šiitski autoriteti (npr. Ali al-Sistani) jasno tvrde da je Kur'an sačuvan.
Istina, u ranim stoljećima postojale su marginalne predaje kod nekih učenjaka (i sunitskih i šiitskih) o varijacijama. Ali današnji mainstream šiizam kategorički odbacuje tvrdnju o “nepotpunom Kur'anu”.
Dakle, tvrdnja da većinski šiiti danas vjeruju u izmijenjen Kur'an – nije tačna.
“Daju prednost Aliji nad Muhammedom i tvrde da je Džibril pogriješio”
Ovo je ekstremna optužba.
Zvanični dvanaestoimamski šiizam vjeruje da je Muhammed najveće stvorenje. Vjeruje da je on posljednji poslanik. Vjeruje da je Džibril ispravno prenio objavu.
Tvrdnja da je Džibril pogriješio historijski se vezuje za jednu ekstremnu sektu zvanu Ghulat (pretjerivači), koju su i sami šiitski imami proglasili zabludjelom.
To nije učenje većinskog šiizma.
“Sve žene Poslanika su nula i ne priznaju ih”
Šiiti poštuju Poslanikove žene kao “majke vjernika”. Ali kritikuju političku ulogu Aiše u Bici na devi protiv Ali ibn Abi Taliba.
Dakle, ne smatraju ih “nevjernicama”. Ali imaju drugačiji historijski pogled na određene događaje.
“Ne priznaju ashabe osim 6–7”
Šiiti ne smatraju sve ashabe automatski pravednima. Vjeruju da su neki pogriješili nakon Poslanikove smrti. Posebno poštuju: Ali ibn Abi Taliba, Hasan ibn Alija, Husayn ibn Alija.
Ali ne tvrde da su svi ostali ashabi nevjernici. To je pojednostavljena polemička tvrdnja.
“Za njih su Ebu Bekr, Omer i Osman nevjernici”
Većinski šiitski učenjaci smatraju da su pogriješili u pitanju hilafeta. Ali ih ne proglašavaju nevjernicima (tekfir).
Postoje radikalne manjine koje ih vrijeđaju, ali to nije službeni stav većinskog šiizma.
Tvrdnje koje smo analizirali uglavnom predstavljaju ekstremnu, polemičku verziju prikaza šiizma. Ne odgovaraju zvaničnom učenju većinskog dvanaestoimamskog šiizma. Miješaju historijske sporove sa akidom. Često uzimaju stavove marginalnih grupa i predstavljaju ih kao mainstream.
Realnost je:
Razlike između sunita i šiita postoje i ozbiljne su. Ali većinski šiiti vjeruju u isti Kur'an, istog Poslanika i iste temeljne principe islama. Ekstremne tvrdnje (Džibril pogriješio, izmijenjen Kur'an itd.) nisu dio službenog učenja većinskog šiizma.
Izvor: Sandzacke.rs