Piše: Nedžad Smailagić
Godinama unazad može se čuti lažna informacija da je SDA Sandžaka glasala za “zakon o izjednačavanju četnika i partizana” odnosno za “rehabilitaciju četnika”. Međutim, istina je da su narodni poslanici ove stranke, tačnije rečeno Koalicije “Lista za Sandžak – dr. Sulejman Ugljanin”, čiji je SDA bila dio, glasali za Zakon o rehabilitaciji u kojem se ne spominju niti četnici niti njihovo izjednačavanje sa partizanima.
Ova tema često je u prošlosti korišćena od strane političkih protivnika SDA Sandžaka za napade na ovu stranku, a posebno tokom izbornih kampanja.
O ovoj temi u medijima je naročito rado govorio Meho Omerović, nekadašnji funkcioner i narodni poslanik Ljajićevog SDPS-a koji je prvi iznio tezu da su Ugljaninovi poslanici (Esad Džudžević i Bajram Omeragić) glasali za “zakon o izjednačavanju partizana i četnika” kako bi lider SDA od tadašnjeg premijera Vosilava Koštunice dobio protiv uslugu – formiranje nove Islamske zajednice.
“Došlo je do cijepanja Islamske zajednice, Ugljanin je uz pomoć Zilkića odvojio jedan njen dio i formirao svoju privatnu IZ koju je tadašnja Koštuničina Vlada bogato nagradila na način što im je poslije bio potreban i glas za izjednačavanje četnika i partizana”, rekao je Omerović za Regionalnu RTV.
Prvi Zakon o rehabilitaciji u Srbiji usvojen je 17. aprila 2006. godine za vrijeme prve vlade Vojislava Koštunice. To vrijeme u Srbiji obilježila je, za tadašnje prilike neobična koalicija, Vojislava Koštunice i Sulejmana Ugljanina, koji su kolicioni sporazum potpisali 22. septembra 2005. godine.
Ugljanin je tada sa svoja dva poslanika u Skupštini Srbije omogućio izglasavanje Zakona o rehabilitaciji na osnovu kojeg je Viši sud kasnije donio odluku o rehabilitaciji samog vođe četničkog pokreta i osuđenog ratnog zločinca Draže Mihailovića.
Taj zakon je dopunjen 2011. godine, a ova izmijenjena verzija zakona je uvela rok od pet godina za podnošenje zahtjeva za rehabilitaciju.
Donošenje izmjena zakona 5. decembra 2011. godine podržao je 121 poslanik iz vladajuće većine Demokratske stranke, Ujedinjenih regiona Srbije i Socijalističke partije Srbije, a protiv su bila četiri poslanika SDP Rasima Ljajića, kao i poslanica LSV Aleksandra Jerkov, dok je lider te stranke Nenad Čanak bio uzdržan.
Premda je SDA Sandžaka, kao dio Koalicije “Lista za Sandžak”, glasala za usvajanje zakona o rehabilitaciji, treba istaći da se u tekstu samog zakona ni na jednom mjestu ne pominju četnici, niti se pominje njihovo izjednačavanje sa partizanima.
Ovim zakonom uređuju se rehabilitacija i pravne posljedice rehabilitacije lica koja su iz političkih, vjerskih, nacionalnih ili ideoloških razloga, lišena života, slobode ili drugih prava do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Prema odredbama ovog zakona, pravo na rehabilitaciju imaju oni koji se u skladu sa zakonom i drugim propisima, smatraju borcima narodnooslobodilačkog rata, ali to pravo nemaju oni koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata na teritoriji Srbije nastradali u oružanim sukobima kao pripadnici okupacionih oružanih snaga i kvislinških formacija.
No, sa stanovišta međunarodnog prava, ocjenjuju stručnjaci za ovu oblast, zakon o rehabilitaciji predstavlja direktno kršenje opšteprihvaćenih normi međunarodnog krivičnog prava o kažnjavanju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, kao i o nezastarevanju krivičnog gonjenja za ta djela.
Što se tiče SDA Sandžka, može se reći da je njihov glavni motiv bio da se usvajanjem takvog zakona omogući stvaranje uslova za rehabilitaciju i istaknutih Bošnjaka koji su zbog svojih političkih, vjerskih, nacionalnih i ideoloških ubjeđenja lišavani slobode i života od strane komunističkih vlasti.
To se prije svega odnosi na Aćif-efendiju Hadžiahmetovića, ali i na druge brojne ličnosti iz bošnjačkog nacionalnog korpusa. Bošnjačko nacionalno vijeće je pokrenulo postupak rehabilitacije Aćif-efendije, ali sudski proces ni do dan danas nije završen.
Priča o rehabilitaciji Aćif-efendije stara je skoro tri decenije. Prvo je Stranka demokratske akcije (SDA) Sandžaka Sulejmana Ugljanina usvojila deklaraciju Muslimanskog nacionalnog veća Sandžaka i odluku o Hadžiahmetovićevoj potpunoj rehabilitaciji.
Bošnjačko nacionalno vijeće je na osnovu Zakona o rehabilitaciji (starog) Okružnom sudu u Novom Pazaru uputilo zahtjev za rehabilitaciju Aćifa Hadžiahmetovića.
Međutim, 2012. godine Sud u Novom Pazaru obustavio je postupak rehebilitacije Hadžiahmetovića, jer je pokrenut po zakonu koji je u međuvremenu istekao. Iz Bošnjačkog nacionalnog vijeća su tada najavili obnovu zahtjeva za rehabilitaciju.
“Prvi Zakon o rehabilitaciji donijet je septembra 2006. godine, a mi smo samo mjesec dana po njegovom usvajanju pokrenuli postupak kod Višeg suda u Novom Pazaru o rehabilitaciji Aćif-efendije Hadžiahmetovića. Održana su tri, četiri ročišta, odnosno sudske rasprave. Međutim, taj zakon je ukinut prošle godine i donijet je novi, na osnovu kojeg su svi pokrenuti postupci po starom zakonu obustavljeni”, rekao je tada medijima predsjednik IO BNV Esad Džudžević (sada Džudžo).
Izvor: Sandzacke.rs