Analiza dekana Fakulteta političkih nauka na univerzitetu Yildirim Beyazit, prof.dr. Kudreta Bulbula.
19. lokalni izbori u Republici Turskoj održani su 31. marta 2019 godine. Narodna alijansa je osvojila 51.6 posto, dok je Nacionalna alijansa osvojila 37.5 posto glasova. Ukoliko uporedimo koliko su političke partije uzele na prošlim lokalnim izborima 2014 godine i sada onda dobijemo sljedeće rezultate: Vladajuća Stranka pravde i napretka (AK Parti) na izborima 2014 godine osvojila je 43.1 posto glasova, dok je na izborima ove godine broj glasova povećala na 44.3 posto. Na drugoj strani, broj načelničkih pozicija vladajuće stranke AK Parti u velikim gradovima i opštinama sa 48 se smanjio na 39.
Glavna opoziciona Republikanska narodna stranka (CHP) je broj glasova povećala sa 26.6 posto iz 2014 godine na 30.1 posto na posljednjim izborima i broj načelničkih pozicija u velikim gradovima i opštinama povećala je sa 14 na 21.
Ukupni broj glasova Stranke nacionalističkog pokreta MHP koja je koalicioni partner vladajuće stranke smanjio se sa 17.8 posto na 7.3 posto, dok se u isto vrijeme broj načelničkih pozicija u velikim gradovima i opštinama ove stranke povećao sa 8 na 11.
Demokratska stranka naroda HDP je na dva posljednja lokalna izbora osvojila 4.2 posto glasova. Ali broj načelničkih pozicija u velikim gradovima i opštinama ove stranke se smanjio.
Dobro, kakvi su rezultati ovih izbora. U današnjem programu želim da govorim o odrazu lokalnih izbora u Turskoj na globalnom i nacionalnom nivou. Oni koji su najviše poraženi na ovim izborima su oni koji su tvrdili da u Turskoj vlada diktatura. Jer i ako se radi o lokalnim/općinskim izborima vidimo da su međunarodni mediji veliku pažnju posvetili izborima u Turskoj. Jedan od glavnih razloga ove medijske pažnje je to što su neki veliki gradovi u Turskoj poput Ankare i Istanbula prešli u ruke opozicione stranke. Neki međunarodni političari i predstavnici medija toliko su bili ubijeđeni u imidž autoritativne i diktatorske Turske kojeg su sami izmislili da ne mogu da shvate da je normalno da na lokalnim izborima u nekim gradovima mogu pobijediti opozicione stranke.
I ako ovo stanje nije izazvalo iznenađenje u Turskoj, u kojoj se već 180 godina održavaju lokalni izbori, ovi zapadni politički lideri i predstavnici medija zbog postojeće propagande ne mogu da shvate da je tako nešto normalno u demokratskih zemljama kao što je Turska.
Rezultati izbora su pokazali da njihova propaganda nije tačna. I zbog toga možemo reći da su ovi krugovi koji su predsjednika Erdogana optuživali da je diktator možda najveći gubitnici ovih izbora.
Primjera radi, da li u drugim zemljama postoji Komunistička partija i da li ona može pobijediti bilo gdje na izborima? Nisam siguran. Na lokalnim izborima u Turskoj u opštini Tunceli pobijedio je kandidat Turske komunističke partije (TKP). Pobijedio i pored prijetnji terorističke organizacije PKK i opozicione Demokratske stranke naroda HDP-a. I ovo je jedan od dokaza da u Turskoj na najbolji način funkcioniše transparentni demokratski politički poredak.
Vladajuća Stranka pravde i napretka (AK Parti): Uspjeh i upozorenje za stranku
Vladajuća Stranka pravde i napretka je sa 44,3 posto osvojenih glasova uzastopno pobijedila na 15. izborima. Veliki je uspjeh da je vladajuća stranka koja se od 2002 godine nalazi na vlasti i pored posljednje ekonomske krize uspjela da za jedan procenat poveća broj glasova na posljednjim izborima. Kada se uporedi sa posljednjim predsjedničkim izborima koji su održani u junu 2018 godine, vladajuća Narodna koalicija koja je tada uzela 52,3 posto glasova, izgubila je samo 0.7 posto glasova na nivou Turske. Vladajuća Stranka pravde i napretka i pored što je povećala broj glasova na nivou države izgubila je pozicije gradonačelnika u nekim većim gradovima. Predsjednik republike R.T.Erdogan je kazao da će detaljno razmotriti posljednje stanje i da će izvući potrebne pouke iz posljednjih izbora.
Opoziciona Republikanska narodna stranka (CHP) je proširila svoj uticaj na nivou Turske
Glavna opoziciona Republikanska narodna stranka (CHP) povećala je broj glasova u poređenju na prijašnje lokalne izbore. Ali je kao stranka uzela manje ukupnih glasova od kandidata ove stranke na prošlogodišnjim predsjedničkim izborima koji je tada osvojio 30,6 posto glasova. Ali kao uspjeh ove stranke se može smatrati osvajanje pozicija gradonačelnika u nekim većim gradovima, kao i povećanje ukupnog broja glasova stranke u poređenju na prošle lokalne izbore.
Ukoliko pogledamo na kandidate opozicione stranke CHP koji su pobijedili u Ankari, Istanbulu i Antaliji vidimo da ne dolazi iz ove stranke i da posjeduju druge ideološke pozadine. Jer ovi kandidati su bliži društvenim vrijednostima od klasičnih političara ove stranke. Jer vrlo dobro se sjećamo političara ove stranke koji su protestovali nakon što je R.T.Erdogan proučio Fatihu nakon što je postao gradonačelnik Istanbula 1994 godine. Među stvarima kojih ćemo se najviše sjetiti sa ove predizborne kampanje je učenje sure Jasin od strane kandidata Republikanske narodne stranke (CHP) Ekrem Imamoglua u Istanbulu. Republikanska narodna stranka (CHP) koja je bliža vrijednostima turskog naroda predstavlja veliki doprinos za cijelu Tursku.
Kurdski birači koji su i pored Demokratske stranke naroda izabrali Tursku
Demokratska stranka naroda HDP se kao i na svim izborima najviše koristila separatističkom retorikom i birače na istoku je pozivala da glasaju za takozvani „Kurdistan“. Na izborima ova stranka je izgubila 4 velike opštine koje su nekada bile glavno uporište njihove stranke. Gradovi Širnak, Ağrı, i Bitlis su prešli u ruke vladajuće stranke AK Parti, dok je u opštini Tunceli pobijedila Turska komunistička partija. Kurdski birači na istoku su u velikoj mjeri uputili poruku da žele da budu dio Turske i da ne podržavaju separatističke ideje. Isto tako ovi rezultati su pokazali da Kurdima ne smeta koalicija vladajuće stranke sa Strankom nacionalističkog pokreta, kao i da su zadovoljni uslugama postavljenih gradonačelnika nakon smjene osoba koje su podržavale terorističke aktivnosti.
Smanjenje učešća na izborima i zahtjev za odvojenim političkim partijama na biračkim listićima
I ako je učešće na izborima u Turskoj daleko iznad prosjeka drugih demokratskih zemalja na ovim izborima je učešće na izborima bilo na razini od 84 posto. Kada uporedimo sa prijašnjim lokalnim izborima na kojima je izlaznost bila oko 89 posto vidimo da se broj birača smanjio za oko 5 posto. Jedan do razloga smanjenja izlaznosti na izborima su i koalicije koje su učestvovale na izborima a ne odvojene političke partije.
Jedan drugi rezultat ovih izbora je veliki smanjenje u broju glasova Stranke nacionalističkog pokreta MHP-a. Koalicioni partner vladajuće stranke MHP i pored smanjenja u broju glasova sa 17,8 posto na 7,3 posto glasova na ovim izborima, povećala je broj osvojenih pozicija gradonačelnika u većim gradovima sa 8 na 11. Na drugoj strani, Dobra stranka (Iyi Parti) koja je osvojila 7.4 posto glasova na izborima nije uspjela da osvoji ni jednu poziciju gradonačelnika u nekim većim gradovima i opštinama. Stranka blagostanja (Saadet Partisi) na oba izbora je osvojila oko 2.7 posto glasova.
Kao glavni rezultat ovih izbora je da je na izborima pobijedio demokratski poredak u Turskoj. Nadam se da će ovi rezultati i ukloniti predrasude nekih krugova koji šire propagandu protiv Turske.