U zemlji gdje se ništa ne rješava po zakonu, gdje mediji šute, a pravda zavisi od toga na kojoj si strani, čovjek bi pomislio da će mu vjera biti posljednje utočište. Mjesto gdje će se čuti istina, gdje će se neko usuditi da progovori. Ali i to nam je oduzeto.
Piše: Aladin Paučinac
U Sandžaku danas, Islamska zajednica sve manje služi narodu, a sve više režimu. Ne direktno, nego polako, perfidno, između redova. Na predavanjima i hutbama sve češće čujemo poruke: “Nije na vama da rješavate društvene probleme”, “Čovjek treba da gleda svoja posla, da ne ulazi u ono što nije njegova stvar”, “Treba biti strpljiv”.
Zvuči poznato? Naravno. To je ista mantra koju vlast koristi kada želi da se narod povuče u sebe i okrene glavu od problema koje trpi. A sada se te riječi mogu čuti i sa minbera.
Hodže koje narod godinama poštuje i sluša danas prenose poruke koje stižu odozgo – ne s neba, nego iz vrha Islamske zajednice. A tamo, izgleda, dobro znaju s kim imaju posla. Znaju da je vlast osjetljiva, da ne voli kritiku, da ne trpi kada neko digne glas.
Pronašli su način da se sve to umiri kroz savjete vjernicima umotane u vjeru: ne talasajte, ne pitajte, ne tražite pravdu. To je taj mehanizam. Tiho, bez buke, stigne smjernica, i već u petak cijela regija sluša istu priču: “Nije na vama da se bunite. Trpite, to je ispravno.”
A šta ćemo s nepravdom? S korupcijom? S poniženjima? S policijskim pritiscima i obespravljenjem običnog čovjeka? Ništa. “Šuti, brate moj. Ne miješaj se. Neka to riješe oni gore”. A oni gore se samo osmjehuju. Jer dok god narod vjeruje da nije na njemu da išta mijenja, vlast može da radi šta hoće.
Budimo iskreni, u posljednje vrijeme hodže više liče na portparole nego na vjerske predavače. Više brinu da ne uvrijede režim nego da odbrane džemat i zajednicu. Više se plaše ministra nego Boga. Više govore o strpljenju nego o pravdi. A kad se ljudi okupe da brane ono malo dostojanstva što im je ostalo, kao nedavno u Muru, hodža nema. Nema podrške. Nema riječi. Tišina.
I postavlja se jednostavno pitanje: ako šuti i vjera, ako šute i hodže, ako ni tamo ne možeš čuti istinu – gdje ćeš je onda čuti?
Ovo više nije pitanje vjere. Ovo je pitanje savjesti. Jer kad se narod davi u nepravdi, a oni koji mogu pružiti ruku odluče da šute, onda su jednako odgovorni kao i oni koji nepravdu stvaraju. Zato, kad sljedeći put čuješ da se ne trebaš miješati u ono što te se itekako tiče, zapitaj se ko zapravo stoji iza te poruke. Bog Ili vlast?
Stavovi iznijeti u tekstu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Portala Sandžačke.