Piše: Nedžad Smailagić
Nakon nedavnih izbora u Srbiji javno su vidljiva nastojanja režima Aleksandra Vučića da SDA Sandžaka Sulejmana Ugljanina, kako tako, održi na vlasti u sandžačkim opštinama, dok svemu tome podršku daje i logistiku pruža Rasim Ljajić i njegov SDP.
Prvo je to učinjeno izbornom kombinatorikom u Tutinu, gdje je SDA opstala na vlasti zahvaljujući prije svega podršci jedinog odbornika SNS-a u ovoj opštini, a nešto kasnije skupštinskoj većini prišila su se i dva odbornika Ljajićeve Sandžačke demokratske partije. Tu podršku SDA je skupo platila predsjedničkom funcijom u lokalnom parlamentu koja je pripala odbornici SDP-a, a uz to su dobili i dva mjesta u opštinskom vijeću.
Analizirajući ovo spašavanje SDA Sandžaka u Tutinu, koja je decenijama držala apsolutnu vlast u ovom gradu, a kojoj je za formiranje odborničke većine ovaj put trebao samo još jedan odbornik, autor nedavno objavljenog analitičkog teksta u bh. sedmičniku Stav ocjenjuje da je Vučić jednim potezom istovremeno postigao nekoliko efekata.
“Sulejmanu Ugljaninu pružio je slamku spasa, ali ga istovremeno i zadužio i obavezao na samo njima dvojici poznate ustupke. S druge strane, ovim potezom urnisao je ostatke harizme Ugljanina i ujedno poslao poruku Bošnjacima o Ugljaninovoj nedosljednosti i spremnosti da sa svakim uđe u koaliciju samo da bi ostao u političkoj igri”, navodi se u tekstu objavljenom u Stavu.
Povratak na vlast SDA Sandžaka jučer je pokušan i u Sjenici, gdje se prekomponovanjem skupštinske većine iz vlasti nastoji istisnuti stranka Muamera Zukorlića koja od nedavno čini njenu okosnicu.
Odbornici Stranke demokratske akcije (SDA) Sandžaka, Sandžačke demokratske partije (SDP) i Srpske napredne stranke (SNS), njih ukupno 20, održali su nastavak sjednice, koja je prethodno prekinuta i koju su napustili članovi Stranke pravde i pomirenja (SPP) ocjenjući je kao nelegalnu.
U spornom nastavku sjednice novoformirana skupštinska većina (SDA-SDP-SNS) izabrala je Momira Kovačevića (SNS) za predsjednika Skupštine, Nermina Kamberovića (SDP) za predsjednika Opštine i Kasa Avdovića (SDA) za njegovog zamjenika.
Nakon Tutina i Sjenice više je nego očigledno da se uskoro može desiti povratak na vlast SDA i u Novom Pazaru gdje okosnicu vlasti čini Ljajićev SDP uz podršku SNS-a.
Javnost u Sandžaku se u posljednje vrijeme s pravom pita na šta je to sve pristao lider SDA Sulejman Ugljanin kako bi opstao na vlasti i preispituje njegovu ulogu na ovdašnjoj političkoj sceni posljednjih 30 godina.
Kako drugačije racionalno objasniti momenat da je taj jedini srpski odbornik u Tutinu, na iznenađenje i zaprepaštenje javnosti, stao uz SDA Sandžaka, uprkos činjenici da je u proteklom četverogodišnjem periodu vođen bespoštedni politički i verbalni rat između SNS-a i SDA Sandžaka.
Javnost u Sandžaka, ali i i u ostatku Srbije, ne jednom je svjedočila da su SNS i SDA jedni druge etiketirali su najpogrdnijim kvalifikacijama, a i sami čelnici pomenutih stranaka sve su najgore govorili jedni o drugima.
Epilog svega je bio (za one naivne) blago rečeno šokantan, jer su dugogodišnji navodno teški politički protivnici preko noći postali politički saveznici i koalicioni partneri. Ovim činom jasno je pokazano da je sve ustvari bilo ujdurma i loše izrežirana politička predstava za lakovjeni narod u Sandžaku.
Aktuelnu situaciju i poziciju lidera SDA najbolje je opisao autor pomenutog teksta u bh. sedmičniku Stav, koji navodi da se “uspaničeni Ugljanin očajnički uhvatio za ispruženu ruku Aleksandra Vučića, svjestan da ga ta ruka istovremeno vadi iz političkog živog blata, ali i steže poput pitona oko vrata”.
No, ono što javnost odavno percipira je i neviđena odlučnost Rasima Ljajića da uprkos svemu i brojnim napadima i kritikama na njegov račun od strane SDA, i dalje ustrajava u misiji spašavanja stranke koja je ostvarila veoma loš izborni rezultat u svim sandžačkim opštinama, što jasno ukazuje da su Bošnjaci jasno rekli NE politici koju ova stranka vodi zadnjih godina.
Dobro upućeni u politička zbivanja u Sandžaku Ljajićevo “dobročinstvo” spram Ugljanina primarno vide kao rezultat straha od sve evidentnijeg jačanja Zukorlićeve stranke, koja na nivou Sandžaka konstatno bilježi sve veću popularnost i sve bolje izborne rezultate. Kao drugi, odlučujući momenat, navodi se Ljajićeva bezrezervna odanost aktuelnom predsjedniku Srbije, pa je samim tim volja Aleksandra Vučića ujedno i nepisana “zapovjest” za Rasima Ljajića.
U pomenutom tekstu sedmičnika STAV konstatira se da je nakon ovih izbora ogoljena surova realnost i da je apsolutni pobjednik tih izbora u Sandžaku neosporno Aleksandar Vučić i njegov SNS.
“On, doduše, nije pobijedio Bošnjake, već su Bošnjaci, zbog kontinuirane nesloge i hroničnog nedostatka političkog i nacionalnog jedinstva, pobijedili sami sebe. Vučić je samo skrenuo cijelu situaciju u svoje političko riječno korito”, navodi autor spomenute anlize.
Izvor: Sandzacke.rs