Semiha Kačar me je pozvala prije neki dan i saopćila njenu odlluku o povlačenju sa čelne pozicije najstarije nevladine organizacije u Sandžaku – Sandžačkom odboru za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Zbog narušenih zdravstvenih problema odlučila se na ovu odluku. Sandžački odbor je odigrao ključnu ulugu 90-tih godina u zaštiti ljudskih i manjinskih prava pripadnika bošnjačkog naroda, prije svega.
Piše: Fahrudin Kladničanin
Na hiljade stranica pisanog materijala o hronikama zla koji su pratili cijelu posljednju deceniju dvadestog vijeka u Sandžaku: fotografije, lična svjedočanstva, video snimci, podignute optužnice, zastupanje pred sudovima, izdavačka djelatnost i čuvena “Plava biblioteka”, doprineli su da istina o stradanju bošnjačkog naroda bude sačuvana i na jednom nivou institucionalizovana.
Svi materijali morali su da prođu kroz ruke Semihe Kačar, sekretarke, a potom dugogodišnje predsjednice ove eminentne nevladine organizacije u Novom Pazaru, starija sestra Fonda za humanitarno pravo, Žena u crnom i drugih nevladinih organizacija iz Beograda, Sarajeva i Zagreba, koje su, manje – više, bile osnovane sa istim ciljem tih olovnih i zlokobnih 90-tih godina.
Semihina misija bila je sve vreme posvjećena zaštiti ljudskih i manjinskih prava, njena ljudsko-pravaška orijentacija i senziblititet prema ugroženim, obespravljenim i marginalizovanim grupama i pojedincima bili su njen imperativ u radu. I da budem jasan i svi druge nacionalnosti koje su bile ugrožene i potlačene imale su utočište u Sandžačkom odboru.
Angažman Semihe Kačar bio je usmjeren na širenju istine o zbivanjima u Sandžaku, i iznalaženju različitih mogućnosti da se ljudi zaštite. To je bilo doba sveopće satanizacije Bošnjaka, otmica, pljački, ubijanja, terora i progona, masovnog iseljavanja Bošnjaka iz Sandžaka.
Bez obzira na česta politička mimoilaženja, načine rada i djelovanja, nikad nismo dozvolili sebi da upadnemo u brlog nvo žabokrečine. “Govoriti istinu i samo istinu”, govorila je pokojna Latinka Perović. “Kada kažeš istinu, ljudi se naljute”, često kaže i Semiha Kačar. Istina je najuboitija.
Ove godine Grad Novi Pazar joj je dodelio posebnu povelju za angažman na polju zaštite ljudskih prava. To je Institucionalno priznanje za sve što je Semiha uradila za zajednicu, Sandžak, za ljudska prava. Njen posljednji angažman bio je digitalizacija ogromne arhivske građe što je i učinjeno, opet uz podršku Grada i Bošnjačkog nacionalnog vijeća.
Ovo ističem iz razloga jer se ni jedan donator više ne bavi ovom temom, suočavanje i prošlost više nije na dnevnom redu, to nikog ne interesuje. Agende su danas dručagije, jednostavnije, posmodernističke.
Njen neumorni i marljivi duh je nepokolebljiv bez obzira na sve probleme koje je pritiskaju, a njeno ime ostaće upisano u našoj memoriji, jer je naša obaveza da pamtimo šta su pojedinci i pojedinke radili u uradili.
Neizmerno ti hvala za sve.