Prošle su dvije godine od tvoje iznenadne smrti sandžački gazijo. Dvije godine već, a tvoj narod se još nije pomirio sa bolnom istinom da nisi više među nama. Ti si očiti primjer da velikani nikada ne umiru, već nastavljaju da žive kroz svoja djela i kroz sve one ljude na čije su živote imali utjecaja.
Piše: Esad RAHIĆ
Što se više govori o tvojoj smrti, to su i sjećanja na tvoj briljantni i uspješni život jača i prisutnija. Sada još više i jasnije uviđamo koga smo imali i još više smo ponosni što si pripadao našem narodu.
Nečije živote prolaznost potpuno izbriše. A ti si dokaz da se prolaznost povlači i ništa ne znači pred veličinom tvojih ideja i tvojeg djela.
Ti si bio mjera za ljudsku dobrotu i nepresušni izvor najljepših vrlina. Neumoran u činjenju dobrih djela i borbi za prava svog naroda. Sandžački Če Gevara.
U naponu snage poveo si nas naprijed, pokazao nam kako se treba boriti za svoj narod i za nacionalno jedinstvo i u trenutku kad smo najmanje očekivali otišao si u ljepši i pravedniji svijet.
Bila je velika čast i privelegija poznavati te, družiti se i sarađivati sa tobom. Od tebe smo učili kako se može živjeti dostojanstveno i u surovim vremenima.
Ljudi poput tebe se rađaju, a nikada zaista ne umiru. Ti si zauvjek utkao svoj život u budućnost svog naroda. Bio si neumoran.
Ovozemaljsko vrijeme nije moglo pratiti tvoja nastojanja, neiscrpnu energiju i neprestanu borbu. Zato spavaj u dženetskoj vječnosti moj veliki prijatelju. Konačno se odmori. Zaslužio si.
Izvor: Sandzacke.rs