Piše: Amir TELIBEĆIROVIĆ |Stav.ba
Milojko Pantić legenda je sportskog novinarstva na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Obično se tom rečenicom novinarski opisuje ovaj proslavljeni komentator. Pantić to neosporno jeste, legenda. Već izvjesno vrijeme on pokušava i politikom “ući u legendu”. Preko svoje prilično gledane TV emisije Sportska galaksija Milojko Pantić britko izlistava svakakve negativnosti današnje Srbije, s posebnim naglaskom na bezbrojne gafove njenog predsjednika Aleksandra Vučića.
Svako novo izdanje Sportske galaksije nudi otvorene prozivke promašaja srbijanske politike, uglavnom korupcije, šovinizma, tragikomičnih političkih izjava, društvene manipulacije i diktature Aleksandra Vučića. Milojko Pantić to radi neumorno i s očito jakom inspiracijom. Za njegovu odanu publiku, koje ima i u Bosni i Hercegovini, moglo bi značajno biti još i to što je Pantić priznao Genocid počinjen nad Bošnjacima u Srebrenici i što je javno osudio srpsku Opsadu Sarajeva.
Međutim, u nedavnoj epizodi svog javnog prozivanja Vučića i njegovih političkih sljedbenika Pantić je rekao nešto možda i neočekivano od osobe s toliko pozitivnom reputacijom poput njegove. U svojoj emisiji od 13. aprila Pantić je ustvrdio: “Pod okriljem noći i policijskog časa obavlja se zločin kome nema ravna u istoriji, a to je islamizacija Srbije.”
Humani i miroljubivi Milojko Pantić, pored brojnih zločina koji su se dogodili u Srbiji i pored silnog kriminala koji i sam redovno primjećuje, otkrio je “najveći” od svih tih zločina – navodnu islamizaciju Srbije. Šta je ovim mislio, djelimično je odgovorio u nastavku svog TV monologa. Riječ je o migrantima, temi koja traje, a koja ostaje u sjeni vanrednog stanja i korone. Nezadovoljstvo prilivom ilegalnih migranata postoji širom Balkana, ali u Srbiji se to već diglo na poseban nivo. Neposredno prije zvaničnog proglašenja pandemije virusa korona u Beogradu su održane ulične demonstracije raznih malih desničarskih pokreta, usmjerene protiv dolaska migranata u Srbiju, ili njihovog prolaska kroz tu zemlju. Na tim demonstracijama također se spominjala nekakva “islamizacija” Srbije preko migranata koji dolaze iz većinski muslimanskih sredina. Izražavala se na protestima i već hronična turkofobija uz prateću mitomaniju s pričama o “petovjekovnom ropstvu pod Osmanlijama”, pa onda o nekoj mogućnosti nove okupacije Srbije za narednih pet stoljeća. Takve likove ili takve ideološke nebuloze Milojko Pantić ponekad proziva ili osuđuje u svojim emisijama.
Nepoznato je šta se to u međuvremenu dogodilo njegovom umu. Vrlo je izgledno da Pantić ne zna šta znači pojam “islamizacija”, ili valjda misli da zna. Dok se ne otkrije šta je zaista mislio, šta on zaista zna, a šta ne zna o ovome, da probamo poredati kakvu-takvu logiku što prati neprijatnu težinu Pantićeve rečenice.
Pošto pojam “islamizacija” označava, kako je izgovorio, “zločin kome nema ravna u istoriji”, onda postaju manje bitne sve te silne korupcije, ubistva, ratni zločini, fašizmi, pljačke, diktature, masovne medijske laži, mafijaški obračuni, sve ono zbog čega Pantić već dugo osuđuje srbijanske vlasti i srbijansko društvo. Nije on rekao da je ta islamizacija nešto usput problematično, nešto “donekle zabrinjavajuće” ili nešto nepoznato Srbiji… ne, jasno je i nedvosmisleno rekao da “nema većeg zločina u istoriji”. Za tu “islamizaciju” izravno je okrivio Aleksandra Vučića. Da li je možda po toj “logici” Vučić postao musliman? Možda Vučić samo želi u Srbiju dovesti onih stotinu muslimana za koje davno nekad ponudi obećanje da će ih ubiti za jednog poginulog Srbina, pa da napokon ispuni obećanje.
Kako je poznato, migranti dolaze iz pretežno muslimanskih sredina, država, kultura. Imaju “egzotična”, orijentalna i često semitska imena. No to još ne znači da su svi oni muslimani samim svojim imenom. Neki su od njih muslimani samo kulturološki, neki su agnostici, čak i ateisti, neki su šiiti, neki suniti, a nađe se među njima i poneki kršćanin, te budista iz Nepala, ili pokoji Hindus. Ipak, za Pantićevu logiku dovoljno je da imaju drugačija imena, drugačiju fizionomiju, drugačiju zemlju porijekla i kontinent, da budu sinonim za “islamizaciju” sredine u koju dođu.
Pantić ne spominje da migranti također borave još u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Bugarskoj, Grčkoj, Albaniji, a mnogi su uspjeli dosegnuti Njemačku napustivši Balkan. Pantić ne spominje ni to da, prema ranijim ispitivanjima, većina migranata ne želi ostati u Srbiji nego želi ići dalje. Najvjerovatnije Vučićeva Vlada nešto zaista petlja s tranzicijom migranata, s njihovim boravkom u Srbiji i nelegalnim ulascima te izlascima, Milojko je u vezi s Vučićem u pravu, mada to i nije veliko otkriće. Ima migranata koji su pod nejasnim okolnostima brzo došli do srbijanske lične karte, do smještaja u Srbiji, do prebivališta na neočekivanim lokalitetima, ali sve to pada u vodu pred strašnom “islamizacijom”.
Među migrantima ima mladih entuzijasta koji bježe iz ratnog stanja ili teških ekonomskih kriza, a ima i kriminalaca koji bi se možda i dalje bavili kriminalom. Ima ponekad i tučnjava među migrantima (ništa više nego među navijačima “Crvene Zvezde”, “Partizana”, “Obilića” ili FK “Vojvodine”), ali šta je u tome islamsko, opet ostaje na Milojku da pojasni ako može. Prema dosadašnjoj kvazilogici, migranti su u Srbiji zato da bi proveli islamizaciju povremenim tučnjavama, otimanjem mobitela, prodajom maramica, jer, kako ispada, sve su to “islamske metode” društvenih promjena. Mnogo se migranata, navodno, uselilo u prazna srbijanska sela, a Pantić ne reče zašto su prazna i ko je za to najodgovorniji. Valjda je bolje da su prazna i da truhnu nego da ih zahvati “zla islamizacija”.
Mogli bi neupućeni pomisliti da se Pantićevo neznanje o islamu, uz prateće strahove, temelji na modernim medijskim izvještajima o ISIL-u, al-Kaidi… Možda, ali nije tako djelovalo u njegovoj emisiji. Više je djelovalo da je riječ o staroj, otrcanoj turkofobiji, samo pod nekim drugim nazivima. Nešto poslije svoje uvredljive izjave o famoznoj “islamizaciji” Milojko Pantić spominje teoriju o naseljavanju više miliona migranata u Njemačkoj. Pritom njemačku kancelarku Angelu Merkel stavlja u istu rečenicu s “hatišerifom”. Ironično je prije toga i Vučića optužio za “hatišerif”, to jest pravni ukaz koji su nekad sastavljali osmanski sultani.
Ovdje se Pantić pomalo oslonio na mitomaniju ranije spomenutih desničara koji su najavljivali kako im prijeti “robovanje još 500 godina” pod islamskim migrantima po uzoru na “500 godina turske okupacije”. Nije trebalo dugo da Pantić dobije verbalnu podršku od nekih srpskih desničara, baš onih koje on inače redovno proziva i rječito napada u svojoj TV emisiji. Desničari su njega vrijeđali po internetu zbog njegovih ranije izrečenih stavova, ali su ga za ovu emisiju od 13. aprila i izjave o islamizaciji pojedinci među njima počeli hvaliti.
Nije Milojko Pantić prva javna ličnost iz Beograda koja je slatkorječivošću stekla simpatije publike u Bosni i Hercegovini, ponajviše Bošnjaka. Neki od njih možda će osuditi i ovaj osvrt na Pantićevu prilično uvredljivu i opasnu izjavu o navodnoj islamizaciji Srbije, pokušavajući ga pravdati riječima kako “nije on tako mislio” ili “to je on samo da Vučića provocira”. Onaj dio Pantićeve publike u Bosni i Hercegovini i Sandžaku koji posti tokom ovog ramazana, to jest bavi se “islamizacijom” vlastitog življenja, možda se zapita jesu li odjednom na neki način postali učesnici u tom najvećem “zločinu ikad sprovedenom” u Srbiji.
Nije toliko bitno što je Pantić priznao Genocid i Opsadu Sarajeva, jer oni su zaista izvršeni, priznato to neko ili negirao. Dobra strana Pantićeve sramne izjave od 13. aprila jeste to što je iznova potvrđena dubina i jačina mitomanije u savremenoj Srbiji, one mitomanije koja se fanatično drži epskog narativa o osmanskom periodu. Sve i da je riječ o videomontaži, da je neko, recimo, lažnim videom s lažnom izjavom napakostio Pantiću preko ovog snimka, imao je dovoljno vremena da sve demantira i osudi, ali to je izostalo do sada.
Izvor: Stav.ba
https://youtu.be/r-E53_hpGEU