Teške uvrede pale su posljednjih dana između lidera Bošnjaka u Sandžaku, a iza salve uvreda u kojima je potegnuto sve – od kriminala, preko licimerja, do direktnih udara u državnost Srbije stoji – novac. Dobro, i borba za vlast, ali i njen krajnji rezultat je isti i mjeri se milionima, ličnim privilegijama, državnim uhljebljenjem, piše “Blic”.
Inicijalnu kapislu je ispalio predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV) Sulejman Ugljanin, političar koji je, prije svega poznat po tome što je vrlo tih i servilan kada je na državnom budžetu, a vrlo glasan i provokativan kad nije.
On je najpre pozvao kosovskog ministra spoljnih poslova Bedžeta Pacolija u posjetu Sandžaku, i to u svojstvu šefa diplomatije države koju Srbija ne priznaje. Odmah nakon toga javnosti je objasnio i da predsjednik i premijerka Srbije Aleksandar Vučić i Ana Brnabić, kao ni ostali ministri, bošnjački politički predstavnici, a nakon toga i poentirao:
“Da smo mi država, ja bih ga odmah priznao. Ali nismo”, rekao je Ugljanin govoreći o Kosovu.
Njegove ispade tih dana javnost je komentarisala političkom kampanjom za predstojeće izbore za BNV, koji će biti održani na jesen. Upravo tako Ugljanine stavove pročitao je poslanik i lider BDZ Sandžaka Muamer Zukorlić, koji je to, međutim, iskoristio da prenese čitav slučaj u dublje političko blato.
Zukorlić je prvo naveo da je Ugljanin zabrinut da će izgubiti predstojeće izbore za to vijeće, “pa u dosluhu sa pojedinim spoljnim i domaćim političkim faktorima, računa da bi radikalizacijom stanja mogao stranački i uskointeresno da profitira”.
Međutim, Ugljanin nije jedini koga je Zukorlić “potkačio”, jer mu se na meti našao i stari rival, lider SDPS i ministar u Vladi Srbije Rasim Ljajić.
“Kriminalac”, “licimjer”…
Odgovarajući na Ljajićevu konstataciju da je Zukorlić opasniji od Ugljanina, i da “smo mu mi (stranka) glavna prepreka da od Sandžaka napravi spove privatno vlasništvo”, bivši muftija preko medija odgovara da je Ljajić “kriminalac”, da vodi “licimjernu politiku”, da u Sandžaku “rukovodi ozloglašenim kriminalnim grupama”, kao i da mu je vrijeme za političku penziju.
Kada se sve ovo uzme u obzir, nameće se pitanje “šta je posredi”? Da li neko od Sandžaka pokušava da napravi problematično područje, da li je reč o moneti za potkusurivanje, ili je samo posredi politička netrpeljivost koja s vremena na vreme eskalira?
Borba vrijedna 20 miliona dinara
Jesenji izbori za BNV su suština svega ovoga, kaže za “Blic” jedan od lidera Bošnjaka iz Sandžaka i ministar Rasim Ljajić. Kako objašnjava, nervoza raste, zauzimaju se strartne pozicije, i sve to “muči Ugljanina, a naročito Zukorlića koji je najslabiji činilac u Sandžaku”.
“Zato on na sve, zvanične i nezvanične načine, traži podršku za predstojeće izbore. Njegove šanse na tim izborima su najmanje jer je svaki put do sada bio poražen, a predstojeći izbori su mu jednini način da se dočepa nečega. Što se moje stranke tiče, mi ćemo podržati svakoga ko je protiv Zukorlića na tm izborima. To je sasvim izvjesna stvar”, priča Ljajić.
Kako navodi, iako izbori na BNV nisu politički, borba se vodi kao da jesu, jer treba imati na umu da se za rad dobija novac, i da je riječ o oko 20 miliona dinara na godišnjem nivou.
“Sandžak nikada nije bio potencijalno žarište sukoba, čak ni desvedesetih, niti bilo kakve krize, a tek sada to neće biti. Mi smo tamo dominantna stranka, učestvujemo i u vlasti u drugim opštinama, a svi rezulati koje smo postigli, ostvareni su na politici afirmacije i multietničnosti. Pokazali smo da možeš biti i lojalan državljanin i lojalni pripadnik nacije kojoj pripadaš”, navodi on.
Govoreći o Muameru Zukorliću i njegovom “prozivkama”, Ljajić kaže da je njegova stranka “jedina brana da od Sandžaka napravi kriminalnu džamahiriju”.
“On bi da bude sva vlast, da sve privatizuje. Njega je, izgleda, neko ubedio da treba da upravlja sandžačkim narodom”, ističe Ljajić.