Prije nekoliko dana u Narodnoj skupštini Srbije, kada se razmatrao izvještaj o procesu pregovora Srbije i Kosova, poslanici su raspravljali i razjašnjavali svoje stavove na ne baš demokratski i kulturan način, slične, ako ne i gore scene viđali smo često u Skupštini Srbije. Nastao je haos, kakav, moram priznati, dugo nisam video u Skupštini Srbije.
Za Sandžačke piše: Albinot Maloku, politički analitičar iz Prištine
Između ostalih, govorio je i predsjednik Stranke pravde i pomirenja Usame Zukorlić, ujedno i potpredsjednik Skupštine Srbije. Njegov govor je bio potpuno van konteksta, pa stoga ukazuje na njegovo nepoznavanje situacije. Narodni poslanik Zukorlić je prvo uvrijedio etničku zajednicu koja živi u Republici Kosovo, pokušavajući da govori u njihovo ime, a da mu niko nije dao mandat. Bošnjaci na Kosovu imaju svoje predstavnike, svoje političke subjekte i znaju da govore o svom stanju i položaju u kosovskom društvu. Gospodin Zukorlić ima mandat da govori o položaju Bošnjaka u Srbiji, položaju i situaciji u Sandžaku, za prostor prema kojem imam veliko poštovanje i interesovanje.
Na tragu mog interesovanja za Sandžak, želim da se sijetim susreta, koje sam imao sa rahmetli efendijom Zukorlićem, njegovim ocem. Kada je rahmetli Zukorlić ušao u vode politike, pitao sam ga: “Zašto puštate ahmediju da ulazi u prljave vode politike?”, rekao mi je, mudrim tonom: “Bavim se politikom kada su sudbinska pitanja političke prirode za moj narod.” Sudbinsko pitanje za rahmetliju je bilo politička, kulturna, ekonomska i obrazovna autonomija za Bošnjački narod koji živi u Sandžaku, za koje je rekao da su “pod pristiskom stalne diskriminacije po vjerskoj i nacionalnoj osnovi koje oni žele da prevaziđu mirnim putem, ali im se to ne dozvoljava”.
Autonomija Sandžaka bila je njegov suštinski uzrok. Ovaj uzrok, naslijednik pozicije u partiji koju je osnovao njegov otac, a nikao u bogatstvu njegove mudrosti i znanja, je potpuno zaboravio. Nije iznenađujuće, pošto nije prvi put da djeca dobrih roditelja krenu drugim putem, iskustvo pokazuje, da je taj put uvijek pogrešan. Usame Zukorlić, uz dužno poštovanje, nema političku logiku, niti političku širinu da shvati suštinu problema koji postji, na realaciji Republike Kosovo i Republike Srbije.
Bošnjaci na Kosovu imaju svoje predatavnike, legitimne i legalne i oni su jedini ovlašćeni da mogu reagovati i tražiti od države u kojoj žive rješavanje njihovog statusa. Podrška za strane je uvijek dobrodošla, ali način na koji je ona artikulisana od Usame Zukorlića, koji očito za sebe smatra da je jedini izdanik politike njegovog rahmetli oca Muamera, potpuno je pogrešna, čak i zlonamjerna, koja šteti jedino i samo Bošnjacima koji žive u Kosovu.
Izvor: Sandzacke.rs