Mnogo toga je “truhlo” od samog početka, kada je u pitanju regionalna turneja novog ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića. Ako uzmemo u obzir redoslijed posjeta kojima je krenuo u obilazak, gdje je Bošnjake Sandžaka obišao posljednje, jasno je stavio do znanja da su mu oni bili važni samo zbog glasova.
Piše: Admir Muratović
Doduše, to je pokazao i prvim svojim nastupom u svojstvu ministra kada se obrušio na historijski projekat konzulata BIH u Novom Pazaru. Sve navedeno je potvrdio posjetom Srbiji i Novom Pazaru. I dok se u Beogradu, sudeći prema fotografijama, ponašao prilično “slomljenih ruku”, svoju “samobitnost” htio je demonstrirati tokom posjete “svojima”, pa je pokušao pokazati “koliko je važan”.
Jedino što je dobro, gdje jedino nije promašio, jeste obilazak Islamske zajednice, dok sve ostalo pokazuje da je u najmanju ruku zaboravio da je i u Sandžaku u svojstvu ministra, a ne partijskog lidera. Kakvu poruku ministar matične države Bošnjaka šalje kada odbije da se sretne sa bošnjačkim ministrom u vladi Republike Srbije koji ima značajan portfelj, a pritom je bio i nosilac liste koja je na izborima za Bošnjačko nacionalno vijeće pobijedila.
Konaković je u najmanju ruku trebao insistirati da se u BNV-u sretne i sa predstavnicima dvije liste koje su opozicione i time pokaže da zemlja koju predstavlja podjednako brine o svim Bošnjacima. Predstavnicima “Saveza za Sandžak i Dobre Bošnjane” bi bilo drago da se sretnu sa ministrom vanjskih poslova Bosne. Dina Konakovića, da je živ i zdrav, mogli bi da ne sretnu nikada.
Kakvu poruku šalje ministar matične države svih Bošnjaka ako otkaže (bez da ga obavijesti) susret sa gradonačelnikom najvažnijeg grada za Bošnjake poslije Sarajeva, Novog Pazara. Ministar Konaković, koji u Sarajevu glumi nekakvu multietničku i građansku priču kroz “trojka koaliciju”, propušta da u Sandžaku posjeti barem Prijepolje, gdje pola-pola žive Bošnjaci i Srbi, i time ohrabri Bošnjake da žive u miru i prosperitetu sa svojim komšijama.
Od svega toga, Konaković se odlučuje da ode u Sjenicu, ne da posjeti predsjednika opštine Muniba Mujagića, već ga je na ulazu sačekao kolega iz sjeničkog klana (mlađi), i džipom sa blinkerima odveo na ručak na veoma sumnjivu lokaciju.
Sve na stranu, nažalost, jasno je da ova posjeta nije ni za Konakovića ni za Bošnjake Sandžaka donijela ono što bi bilo normalno da je imalo iskrenosti – da se Bošnjaci Sandžaka osjete lijepo jer ima neko ko ih razumije, a dolazi iz njihove matične države. Konaković je samo pokazao da je istina sve ono o čemu sam i ranije pisao, da preko “portparola” i klana iz Sjenice pokušava da preuzme kontrolu nad SPP-om. Da on diktira ko je ko u Bošnjaka u Sandžaku. A kada ode kod Dodika ili kod Milanovića može i bez zastave zemlje koju predstavlja.
Na ovaj način, čitava se posjeta Sandžaku pretvorila u pokušaj spasavanja poslovnog partnera i finansijera Naroda i pravde porijeklom iz Sjenice, sa adresom u Sarajevu.
Bez obzira na sve, ovakvo skandalozno ponašanje “Savez za Sandžak i Dobre Bošnjane” neće odvratiti da svim srce vole svoju matičnu državu Bosnu i da učine sve, kako bi odnosi između naše domovine Srbije i naše matice Bosne, bili sve bolji, na obostrani interes svih građana dvije države koje su ključne za stabilnost Balkana.