U utorak, 2. aprila, sa akšam-namazom, nastupa mubarek noć Lejletu-l-Miradž.
Ova noć se u tradiciji muslimana ovih prostora obilježava i kao Dan Vakifa.
Noć Lejletu-l-Miradž za pripadnike islama predstavlja noć putovanja poslanika Muhameda a.s. od Mekke do svetog hrama Al-Aksa u Jeruzalemu, a potom i njegovog uzvišenog putovanja ka nebeskim sferama gdje je direktno muslimanima propisan namaz, redovna molitva, kao jedna od osnovnih vjerskih dužnosti i jedan od osnovnih stubova vjere.
Lejletu-l-Miradž je noć o kojoj govore i Kur'an i hadis, a pod ovom odrednicom podrazumijevaju se Isra (ponoćno putovanje od Mekke do Kudsa u Jerusalemu) i Mi'radž (uzdignuće Božijeg poslanika do Sidretul-muntehaa), koji su se dogodili u istoj noći. Tada je direktno muslimanima propisan namaz, redovna molitva, kao jedna od osnovnih vjerskih dužnosti i jedan od osnovnih stubova vjere.
U Kur'anu je o Israu zabilježeno: “Neka je slavljen Onaj koji je proveo svoga roba od Mesdžidul-Harama (Kabe) do Mesdžidul-Aksa (Kuds) čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu znamenje Naše pokazali. Zaista On sve čuje i sve vidi.” (El-Isra,1)
Na Miradžu je Poslanik uzdignut na najviše nebo i boravio je u blizini uzvišenog Gospodara, prekoračivši granicu koju nije dopušteno prekoračiti ni samim melekima. Tu je vidio znamenja koje ljudsko oko nije vidjelo, niti će vidjeti do Sudnjeg dana.
Kur'an to potvrđuje riječima: “A vidio ga je i drugi put, kod Sidretul-muntehaa, kod nje je džennetsko prebivalište. Kad je Sidru prekrivalo ono što je prekrivalo, pogled mu nije skrenuo niti je prekoračio. Vidio je najveličanstvenija znamenja Gospodara svoga.” (En-Nedžm)
Nije precizno zabilježeno kada je bila noć Israa i Mi'radža. Sigurno je da je bila prije Hidžre, bez daljnjeg preciziranja, ali je pretpostavka da je to 26. noći mjeseca redžeba.