Poznajem Muamera Zukorlića još kao učenika Medrese. On ima problem koji je u čovjeku nerazrješiv. Jer on posmatra institucije zajednice, organe, tijela, ustanove, pa i IZBiH, u sebi, po sebi i za sebe. Tu bude tijesno i njemu i ljudima. Da bi normalno stanje bilo, mi moramo biti u svjetskoj zajednici, u konkretnoj posebnoj zajednici, ako je vjerska, kulturna, u ustanovi i u organu, a ne oni u nama, jer to je tijesno. Ako je zajednica u nama, onda čovjek sebe vidi i kao normu i kao formu i kao sadržaj. I to neprestano dolazi u sučeljavanje, u nesporazum pa i sukob sa životom. Što bi Hegel rekao, samo je cjelina istina. Čovjek nije cjelina, čovjek je individualan. Drugo, on nema umišljaj veličine sebe, u sebi, o sebi i za sebe. Jer on ima takvu sliku o sebi, a i okruženje s kojim živi to hrani i pomaže, da njegova slika i veličina njegova u njegovim očima o njemu obuhvata prostor između svemira i Zemlje. A zašto je kontradikcija? Muamerova kandidatura je rezultat i posljedica nemiješanja IZ sebi u elementarni posao.
Oslobođenje: Vaš opis Zukorlića liči na brojne političare na Balkanu, da ne kažem i šire, no on i jeste političar, lider partije. Kako se uopće mogao kandidirati?
– To je jako jednostavno objasniti. Teorija kaže da se u radu mora biti efektivan, efikasan, najbolje rješenje na najbolji način činiti, primjereno i pravovremeno situaciji djelovati. Njegova kandidatura je rezultat i posljedica odlučnog i principijelnog nemiješanja IZ u svoj posao 2012, kad se taj čovjek kandidirao za predsjednika Srbije kompletno krivo se predstavljajući i u tom krivom predstavljanju zloupotrebljavao sva moguća vjerska znamenja. Jedno se zove džamija, drugo ahmedija, treće džube, četvrto muftija, peto predsjednik Mešihata. Od 2003. godine u normativnim aktima IZBiH stoji da se vjerski autoriteti koji nose ahmediju na glavi, znači glavni imam, muftija, reisu-l-ulema ne mogu uopšte angažirati na državne, javne, političke funkcije. Prema njemu kao kandidatu za predsjednika Srbije, nije se odredilo kao imamima u BiH koji su se kandidirali za općinska vijeća ili za kantonalna.
Oslobođenje: A kako se odredilo prema imamima u BiH?
– Stavljeni su pred izbor, ako će u politiku, napolje iz službe. To je načelo IZBiH, tzv. inkopatibilnost, nespojivost autentičnog vjerskog i političkog zvanja.
Oslobođenje: Zašto se IZBiH 2012. prema njemu nije tako odredila?
– Na tu stvar je nekoliko ljudi, uključujući sadašnjeg aktuelnog predsjednika Sabora Safeta Softića, ali i Hasana Čengića i druge, reagiralo i tražili su da se primjereno postupi i prema njegovoj kandidaturi, kao prema svakom imamu. Ja ih znam nekoliko koji su morali ili odstupiti ili povući se.
Oslobođenje: A ko je trebao reagirati? Tadašnji reis Cerić?
– Ne bih ja o imenima. Želim kazati nešto drugo. Zukorlić je 2019. iskoristio mehanizam anšlusa. Znate, nakon Prvog svjetskog rata sve svjetske zemlje zabranile su Austriji ujedinjavanje sa Njemačkom, a 1938. – pošto nije bilo zabranjeno Njemačkoj da pripaja Austriju – Hitler je to iskoristio. Kad su protestovali, on je rekao: Jest zabranjeno Austriji, a nije Njemačkoj. Ali, ja sam bio apsolutni protivnik da se Zukorliću sada ospori kandidatura.
Oslobođenje: Čekajte malo: kako je on iskoristio mehanizam anšlusa?
– Fino. Nigdje u normativnim aktima, kao ni u onom Senžermenskom ugovoru, ne piše da se onaj ko je u politici ne može vratiti. I nije on samo poslanik u Skupštini Srbije, samo predsjednik jedne stranke, sve što se živo kreće što on može poklopiti – BKZ, nacionalno vijeće – sve je to pod njegovim kišobranom, čak i Ljajića zajedno sa Šešeljem bihuzuri, a i onog Sulju Ugljena. Dakle, on je iskoristio ovaj mehanizam jer ne piše nigdje da onaj ko je na političkoj funkciji, a ko ispunjava uslove, on je bio muftija, ne može da se kandidira. Da smo mi sada osporili njegovu kandidaturu, bila bi dva objašnjenja narodu, naročito u Sandžaku: zato što je iz Sandžaka, ne može biti kandidat za reisu-l-ulemu, i drugo – ne damo mu iz personalnih, a ne suštinsko-strateških razloga, ne damo mu zato što je on takvog autoriteta i kapaciteta koji može pobijediti Huseina Kavazovića.
Do zadnjeg trenutka i on i oni koji su s njim bili su u to u potpunosti uvjereni. A ustvari, nikad bolji kandidat nije imao goreg protukandidata. Ja sam bio za to da on ostane kandidat i po cijenu da prođe za reisu-l-ulemu, zato što se stvari nisu uradile na vrijeme, kad i kako treba.
Oslobođenje: Postoji li sad mehanizam kojim će IZ definirati i tu mogućnost? Zaboravite Zukorlića, može svaki propali političar koji je završio medresu da se kandidira za reisa?
– Sabor IZ, koji jedini usvaja normativna akta, to pitanje mora pravilnikom ili statutom kompletno završiti. I ne samo to. Sabor IZ mora odgovoriti i na apelaciju Hasana Čengića koju je uputio Ustavnom sudu IZBiH na neusaglašena normativna akta IZ u Sandžaku i Hrvatskoj sa amandmanima Ustava IZBiH. Islamska zajednica u Hrvatskoj i u Sandžaku se ponašaju po principu švedskog stola, navodi Mustafa efendija Spahić objašnjavajući na koji način IZ u Hrvatskoj i Sandžaku utiče na odluke Islamske zajednice u BiH.
Oni kompletno institucionalno, strukturalno učestvuju u odlučivanju IZBiH, kroz Sabor, gdje imaju predstavnike, a i u izboru reisu-l-uleme, a pitanje je na koji način, i koliko IZ, oličena kroz Rijaset, reisu-l-ulemu, kroz Sabor IZ, koliko ne odlučuju u Sandžaku i u Hrvatskoj. Koliko smiju nos tamo promoliti. Eto, vidite, u tom svom programu Zukorlić se, zamislite tog cinizma, zalaže da će IZ odvojiti od politike i od političara i od političkih stranaka.
Izvor: Oslobođenje