Piše: Ahmed Avlijani
Tek što je dirigentski duo iz Nemanjićeve, sastavljen od dva najbolja đaka profesora Miloševića i Šešelja, dao znak da orkestar može da krene ka Crnoj Gori, počelo je da grmi iz svih instrumenata u rukama njegovih vještih članova.
Tako je, odjednom, bez konkretnog povoda, u jeku ljetnih odmora i svake, pa i političke pasivnosti, otpočeo napad na vlast a posebno na manjinske stranke izdvajajući od njih Bošnjačku stranku, jer valjda, kako dobro primijeti moj prijatelj Bejto Šahmanović u našem jučerašnjem razgovoru, računaju da je Bošnjačka stranka najslabija karika crnogorske vlasti, što je samo još jedna od velikih zabluda naših političkih oponenata.
Iako Bošnjaci u Crnoj Gori odavno ne slušaju onu vrstu muzike koju komponuju SANU i SPC, a sviraju beogradski protagonisti Velike Srbije i njihove reginalne ekspoziture, jučer se na Bošnjačku stranku obrušio i Hazbija Kalač, šef ispostave Vučićevog i Dačićevog novopazarskog koalicionog partnera zadužen za Južni Sandžak i vascijelu Crnu Goru.
Ne treba biti posebno pronicljiv pa znati da se toliki prostor u politički strogo kontrolisanim medijima ne daje slučajno ni mnogo većim političkim subjektima nego što je Hazbija Kalač sa njegovih skoro pa hiljadu glasača, već da je on tek jedan od izvođača dobro komponovane simfonije, kao što kaže jedan od najvećih majstora simfonijeske muzike sa kraja 18-og vijeka Gustav Maler, “mora biti kao priča, mora sadržati sve”.
Da bi ova njihova simfonija napada na crnogorsku vlast imala sve veliki beogradski kompozitor ubacio je u orkestar nešto malo instrumenata za bošnjačko uho.
Pored već čuvenih i više puta izrečenih političkih ocjena uvaženog ali politički dezorjentisanog Kalača, iz njegovog jučerašnjeg intervjua moram izdvojiti dvije poruke.
Prva je u stilu megalomanstva njegovog političkog šefa iz koje zaključujemo da su sve politicke stranke u Crnoj Gori, dakle pozicione i opozicione, pluralne tek u okvirima DPS-a i da samo on sa nekolicinom njegovih glasača stoji na braniku političkog pluralizma u Crnoj Gori, ne dajući mu da pređe u politicki monizam, a druga je u stilu njegove političke sabraće iz Crne Gore da za sve političke poraze, a bilo ih je vala dosta, krivce nalazi u nekom drugom, bilo u drugim politickim subjektima, vlasti, izbornom sistemu ili narodu ali nikada u sebi ili svojoj politici.
Međutim, čvrsto vjerujem da razvodnjavanje bošnjačkog političkog bića nikada više nikome neće poći za rukom, pa ni SPP-u, DPS-u, SD-u, SDP-u a da ne govorim o Demokratama, URA-ma, PZP-ima i drugim strankama, jer smo “benefite” tog razvodnjavanja i lutanja po raznoraznim gradjanskim i kvazigradjanskim partijama dobro osjetili i zapamtili već da će trend homogenizacije toga bića oko Bošnjačke stranke biti nastavljen a da ćemo sve anomalije unutar Bošnjačke stranke rješavati na unutarstranačkom ili, draže mi je za reći i čuti, unutarbošnjačkom nivou.
Zato pozivam moje sunarodnike da ne nasijedaju na priču koja im se servira iz beogradskih političkih krugova vec da se oslanjaju na ono sto sami vide a to je jedan sveobuhvatni progres položaja Bošnjaka u Crnoj Gori kojim nismo i ne smijemo biti zadovoljni ali istovremeno moramo biti svjesni da je to proces koji traje i u kojem je potrebna i snaga i kondicija.
Ta snaga i kondicija ne dolaze ni od koga lično već od svih nas zajedno zato nas mora biti sve više da bismo bili jači i izdržljiviji a progres našeg položaja brži i sveobuhvatniji.
Volio bih da doprinos toj našoj snazi da i gospodin Hazbija Kalač.