“Šest vijekova poslije, danas, ponovo smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oružane, mada i takve još nisu isključene”.
Zlokobne poruke Slobodana Miloševića, koji će nekoliko godina kasnije biti prozvan “balkanskim kasapinom”, izgovorene su na današnji dan prije 29 godina, na Vidovdan, 28. juna 1989. godine. Masa je tog dana zapjevala “Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala…”.
Desilo se sve, znakovito, na 600. godišnjicu Kosovskog boja, u osvit ponovnog početka zla na ovim prostorima. Kulminirat će šest godina kasnije, 1995. godine, kada će se zločinac Ratko Mladić, napokon, “Turcima osvetiti” u Srebrenici. Ali i mnogo ranije, već 1992. godine, u Prijedoru, Višegradu, Foči, Vlasenici, Zvorniku…
Gazimestan je, zapisano je, postao kolijevka “velike Srbije”. No, sanjana je i mnogo prije.
Jedno je jasno, tog nam je dana “vrag zaseo na prag”. Nažalost, ni tri decenije kasnije nismo posve sigurni kako možemo reći da je to zlo tek dio nesretne prošlosti ovih prostora.
Na Vidovdan, 28. juna, dogodili su se događaji koji su trajno obilježili historiju naroda ovog dijela Evrope, a prije svega Bosne. Na Vidovdan 1389. godine, dakle prije tačno 629. godina, dogodila se čuvena Kosovska bitka između srpske i osmanlijske vojske. Vidovdan obilježava taj datum, iako je relativno mlad u odnosu na ono što veliča. Historijski izvori ga prepoznaju tek stoljećima kasnije.
Također, na taj datum 1914. godine, prije tačno 104 godina, je i pripadnik organizacije “Mlada Bosna” Gavrilo Princip u Sarajevu ubio austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda, što je zapalilo fitilj Prvog svjetskog rata. Gavrilo Princip i ostali učesnici u atentatu na Ferdinanda zato se nazivaju “Vidovdanskim herojima”.
Prije 14 godina, i Slobodan Milošević je izručen Haškom tribunalu, gdje je i umro. Postoji, dakle, čitav niz drugih važnih događaja koji su se dogodili 28. juna. Poput, recimo, donošenja Vidovdanskog ustava Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1921. godine, kojim je, kako tvrde historičari, ozakonjen dotadašnji “centralistički velikosrpski sistem”.
No, za Vidovdan 1989. godine prof. dr. Nijaz Duraković je u “Prevari Bosne” s pravom napisao da je to bio ”Dan D” za početak zla na Balkanu.
On je podsjećao da je “masa frenetično aplaudirala Miloševiću” nakon njegove najave da smo “ponovo pred bitkama”, ali da su samo mudriji političari i analitičari shvatili da lider Srbije zvecka oružjem i javno prijeti ratom, koji je, pokazalo se, u njegovom štabu seriozno pripreman.
“Čekaj, ako tako idemo, šta će od otadžbine ostati?”, pitao je Ivan Stambolić, čovjek koji je stvorio Miloševića i koji će ga kasnije brutalno ubiti. Svesrpski skup nedaleko od Prištine okupio je između 300 i 500 hiljada osoba, iako su srbijanski mediji špekulirali da su se tamo okupila čak tri miliona ljudi.
Ubrzo nakon toga je “rođen novi srpski svetac”. Kako je u svojoj “Povijesti Bosne” zapisao ugledni britanski historičar Noel Malcolm, skup na Gazimestanu bio je “simbolična prekretnica u povijesti jugoslavenskih zemalja”.
Nastavak teksta pročitajte na portalu Radiosarajevo.ba