Povodom Dana maternjeg jezika u biblioteci Fakulteta za Islamske studije u Novom Pazaru održana je tribina na temu “Bosanski jezik u Sandžaku” koju su organizirali Matica Bošnjačka i Stranka pravde i pomirenja.
Učesnici tribine bile su prof. Almasa Župljanin i prof. Iza Mihović, dok je tribinom moderirao prof. dr. Kemal Džemić, javlja SANA.
Govoreći o značenju bosanskog jezika prof. Almasa Župljanin istakla da je leksika najveće bogatstvo bosanskog jezika.
“Najveće bogatstvo bosanskog jezika leži u leksici, u očuvanju te leksike književnici i ostali pojedinci su sačuvali svoju vjeru, svoju naciju, svoje običaje i svoju tradiciju. Na taj način su se i povezali. Ne postoji ni u jednom jeziku adekvatna riječ kojom bi vi mogli zamijeniti neku našu riječ, niti se izraziti bolje nego na vlastitom jeziku. U lingvistici postoji takva tendencija da se ne traže riječi stranog porijekla ukoliko u vlastitom jeziku imate takvu riječ”, rekla je Župljanin, prenosi SANA.
Pojašnjavajući značaj obrazovanja na maternjem jeziku prof. Iza Mihović istakla da djeca koja pohađaju nastavu na maternjem jeziku lakše razvijaju svoje konventivne sposobnosti.
“Naučno je dokazano da djeca koja pohađaju osnovnu školu na maternjem jeziku, čak i u tom periodu predškolskog uzrasta, puno lakše razvijaju svoje konventivne sposobnosti od djece koja pohađaju nastavu na drugom jeziku, odnosno jeziku koji nije njihov maternji jezik. Problem je što naša djeca imaju osjećaj niže vrijednosti u odnosu na ostalu djecu jer im prosto nije dozvoljeno da se razvijaju i da razmišljaju o svom maternjem jeziku, tako da često naša djeca kada odu na stranu se trude da promjene svoj akcenat, da izbace tu leksiku koja je prepoznatljiva za bosanski jezik i mislim da je dužnost svih nas da kroz obrazovanje na maternjem jeziku mi jačamo njihovo samopouzdanje i da doprinesemo razvoju njihove inteligencije i damo im mogućnost da oni u suštini kritički razmišljaju i da donose svoje zaključke”, istakla je Mihović.
Moderator tribine prof. dr. Kemal Džemić naglasio da ne postoje nebitni i beznačajni jezici te da je svačiji maternji jezik važan.
“Naša obaveza kao prosvjetnih radnika, prevashodno akademskih građana, studenata, svih onih koji javno nastupaju u službenoj komunikaciji, jeste da se koristimo jezičkim standardom. Ne možemo se dijalektom obraćati ni studentu, ni učeniku, ni u sudnici, ni u medijima, što znači da mi govorimo jedan varijetet bosanskog jezika, odnosno peti dijalekt bosanskog jezika a to je sandžački i tu više nema dilema. Trebamo nastojati da unapređujemo i da pokazujemo bosanski jezik a ne da ga dokazujemo, jer smo silnu energiju intelektualno potrošili zadnjih 20 godina dokazujući nekome da bosanski jezik postoji”, kazao je Džemić.