Piše: Farko Kugić
Sulejman Ugljanin je ponovo iznenadio ovdašnju javnost odlaskom na mezar kosovskom junaku Ademu Jašariju. Pored Ugljanina delegaciju su sačinjavali i neki stranački funkcioneri i narodni poslanici u parlamentu Republike Srbije.
Sa tog istorijskog mjesta, koje uzged budi rečeno nema nikakve veze sa bošnjačkim narodom i Sandžakom, Ugljanin poručuje da je za slobodu potrebna žrtva po uzoru na rahmetli Adema i njegovu porodicu.
Na ovaj način Ugljanin direktno poziva na oružani ustanak u Sandžaku, što je istini za volju, jedini način da se realizuje politički projekat specijalnog statusa za Sandžak.
Prije nego što neko u Sandžaku, inspirisan ovom Suljovom porukom, uradi nešto slično onome što je uradio Adem na Kosovu, treba znati nekoliko veoma bitnih stvari. Ako bi kod nas došlo do oružane pobune, naš narod bi se našao potpuno sam u vrlo teškoj i bezizlaznoj situaciji.
Za kosovsku nezavisnost je ratovao NATO pakt što sigurno ne bi bio slučaj i sa Sandžakom. Ako bi izgubili taj rat, što je vrlo izvjesno, oni malobrojni preživjeli Bošnjaci bi, kao Srbi iz Hrvatske, morali napustiti svoje domove bez ikakve nadoknade.
Taj poraz bio bi definitivni kraj našeg naroda na ovom prostoru. Za svo to vrijeme Ugljanin, njegova porodica i njegovi najbliži saradnici bili bi na sigurnom, izvan zone ratnih dejstava.
Ugljanin je bježao i ranije, pobjegao bi opet, ostavivši nas i našu djecu na milost i nemilost ratnom vihoru i nemilosrdnom neprijatelju.
Prije nego uradimo bilo šta u ovom pravcu, imajmo u vidu ove i brojne duge činjenice za koje ovdje nema prostora.
Izvor: Sandzacke.rs