U mjestu Sjeverin, na području opštine Priboj, u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Priboj jučer je obilježena 31. godišnjica zločina nad 17 Bošnjaka, koje su 22. oktobra 1992. godine prvo kidnapovali, a potom i ubili pripadnici paravojne formacije “Osvetnici”, koju je predvodio Milan Lukić.
Pored prijatelja i članova porodice, skupu su prisustvovali i predstavnici Mešihata Islamske zajednice u Srbiji na čelu sa predsjednikom muftijom dr. Mevlud ef. Dudićem, ministar u Vladi Srbije Edin Đerlek, narodni poslanici iz Sandžaka, te predstavnici lokalne samouprave u Priboju.
Skup je počeo učenjem sure Yasin, nakon čega se prisutnima, ispred porodica ubijenih, obratila Suanita Bajramović, kćerka rahmetli Mustafe Bajramovića, prenosi SANA.
Ona je kazala da je imala težak zadatak, da se obrati ispred porodica šehida Sjeverina.
“Ja se sjećam tog kobnog 22. oktobra 92. godine kao da je jučer bilo. Bol ne prolazi nego se čovjek uči da živi sa tim. Šta ja da kažem sebi kad stanem ispred ogledala, šta da kažem ovim ljudima ispred mene. Hoću da kažem cijelom svijetu, kako je moguće da poslije 31 godine od zločina prema najmilijima i dalje pravde nema. Gdje su kosti naših najmiliji i šta da kažem svom djetetu koji me pita gdje je mezar moga djede. U svijet sam otišla bez očevog zagrljaja i onog, ‘Čuvaj se kćeri. Čuvaj svoj obraz i poštenje’. Moj babo je volio ovu zemlju i zvao je svojom” riječi su Bajramovićeve.
Prodice žrtava, već tri decenije, uzalud traže pravdu i nisu pronašle tijela svojih najdražih kako bi ih dostojanstveno sahranile. Prošle godine su, u očaju, uputili zajednički zahtev i klanjali kolektivnu dženazu u odsustvu, gubeći poslednju nadu da će pronaći posmrtne ostatke svojih voljenih.
U mjestu Mioč, gdje se otmica i dogodila, bačeno je cvijeće, a poruke tuge i žalosti odzvanjaju među članovima porodica žrtava. Mesud Gibović, čiji otac Idriz Gibović nikada nije pronađen, izrazio je nezadovoljstvo postupanjem države Srbije u vezi sa slučajem.
“Država Srbija o tim ljudima uopšte i ne razmišlja. To više i ova gora oko nas zna, a ne narod. Ali dobro, mi moramo dolaziti, mi ćemo dolaziti dok je god ovo još malo živih što ima. Jer jedan deo izumire polako”, rekao je Gibović.
Poruke upućene iz Sjeverina ukazuju na to da članovi porodica žrtava umiru ne dočekavši pravdu, a Srbija nikada nije priznala status civilnih žrtava rata niti obezbijedila odgovarajuće obeštećenje. Sudski procesi pred pravosuđem Srbije su izgubljeni, a apelaciju su odbacili i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu.
Omer Hodžić, sin ubijenog Mede Hodžića, istakao je potrebu za izmjenama zakona kako bi se riješilo pitanje žrtava iz Sjeverina i drugih mjesta.
Hodžić je apelovao na bošnjačke političare i predstavnike Bošnjaka u Skupštini Republike Srbije da traže izmjenu postojećeg zakona kako bi se riješila ova pitanja.
Na kraju se obratio i predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji muftija Mevlud ef. Dudić. On je tokom svih prethodnih godina bio podrška porodicama nastradalih Sjeverinaca, ali i svim muslimanima koji žive u Priboju.
“Na ovom parčetu Božije zemlje, vakufu. Vakuf je trajno dobro, Božije vlasništvo do sudnjega danja, na kojem se iz godine u godinu okupljamo da kroz nešto što je najvrijednije u Kur'anu. Kroz srce Kur'ana da podsjetimo nas kakvi bi trebali biti i kakav bi naš život trebao biti. Srce Kur'ana sura YA-SIN. Naše današnje obraćanje i učenje je peškeš našim najmilijima koji su prije 31. godinu otišli sa ovoga svijeta” istakao je ef. Dudić.