Predsjednik Stranke pravde i pomirenja (SPP) Muamer Zukorlić ne isključuje mogućnost saradnje sa Rasimom Ljajićem za Bošnjačko nacionalno vijeće, ali pod uslovima da ta koalicija bude zasnovana na principijelnim, a ne interesnim osnovama.
Upitan da li je u novonastalim okolnostima, kada formiranje Bošnjačkog nacionalnog vijeće zavisi od toga sa kim će u koaliciju ući nezavisna lista “Vakat je” koju je podržao Rasim Ljajić – sa Sulejmanom Ugljaninom ili sa njim – Zukorlić precizira:
“Jedino insistiram, ukoliko druga strana bude spremna, da pravimo dogovor oko principa, oko onih ključnih programskih načela koji su vezani za interes Bošnjaka u Sandžaku i u Srbiju. U takvim okolnostima ja ne isključujem dogovor”, pojašnjava on.
Upitan šta zapravo njegovu politiku razlikuje od Ugljaninove i Ljajićeve Zukorlić kaže da je Uglanjinovu politiku vraćanje na kurs devedesetih, da je secesionistička, destruktivna, nacionalistička i da nije dobra ni za Bošnjake, ni za zemlju u kojoj živimo, a da Ljajić nema nacionalnu politiku za Bošnjake i Sandžak i da bi njegova stranka svela na nivo nevladine organizacije kada bi on izgubio vlast u Beogradu.
“Naša politika je politika pravde i pomirenja. Da na nepravdu ne treba odgovoriti nepravdom, već pravdom. Naš kurs je kurs pomirenja. Znam da to nije atraktivno, ali ta politika nema alternativu. Pomirenje unutar Bošnjaka nema aklternativu, pomirenje Srba i Bošnjaka nema alternativu “, kaže on.
Lider SPP-a je ukazao da se polovina problema rješava kroz investicije u ovom dijelu Srbije rješava, većim brojem radnih mjesta i izgradnjom infrastrukture, a druga polovina dijalogom svih političkih aktera, te da zbog toga treba zaboraviti teške riječi u predizbornoj kampanji i razne obračune.
“Ukoliko bude pametne politike iz Beograda i ukoliko ta pametna politika utiče na Ljajića da i on stavi ispred sebe interes Sandžaka i Bošnjaka ispred sopstvene političke i mržnje prema meni i mojoj političkoj organizaciji, mi ćemo ubrzati procese političkih promjena”, naglasio je Zukorlić.
U protivnom doćićemo u situaciju, kako kaže, da će Sandžak graditi neko drugi a ne Srbija, da će pitanje Sandžaka rješvati neko drugi a ne Srbija i da se može doći u situaciju, kao što je pitanje Kosova, da se bira između većeg i manjeg gubitka.