Avgusta mjeseca ove godine na nekoliko gradskih ulica, ali i na dijelu regionalnog puta Tutin-Rožaje, opštinska uprava Tutina je, uz pompeznu medisjku kampanju, postavila izvjestan broj gumenih usporivača saobraćaja, u narodu poznatih kao “ležeći policajaci”, za šta je iz opštinske kase potrošeno 820. 000 dinara.
Samo par mjeseci kasnije, na nekoliko lokacija u centru grada, isti su ekspresno uklonjeni što se u tutinskoj čaršiji i na društvenim mrežama komentariše kao neznanje i nestručnost ljudi koji su odlučivali o njihovom postavljanju. Navodi se da oni nisu postavljeni u skladu sa Pravilnikom o tehničkim sredstvima za usporavanje brzine na putu.
“Za novac koji je ovako utrošen na neodgovoran način, zbog neznanja i nestučnosti, moglo je da se finansira 80 jednokratnih socijalnih pomoći za najugroženije porodice našeg grada”, navodi se u objavi lokalnog uzbunjivača Nedžata Čalakovića.
Ostatak prinudnih usporivača, kao uostalom i ovi što su iznenada “nestali” sa tutinskih ulica, je u veoma lošem stanju, jer su za svega par mjeseci njihove esploatacije uništeni i nekompletni.
Nesporna opravdanost postavljanja prinudnih usporivača brzine u cilju poboljšanja bezbjednosti saobraćaja u gradu i zaštite stanovništva od bahatih vozača, međutim, ne isključuje pitanje odgovornosti lokalne vlasti zbog nestručnosti, neznanja i neodgovornog ponašanja prema budžetskim sredstvima.
Kako s pravom ističu građani Tutina, postavljanje ogromnog broja prinudnih usporivača na mjestima gdje ne postoji opravdanost njihovog postojanja i izostanak njihove ugradnje na lokacijma gdje postoji stvarna potreba, je pogrešna saobraćajna politika koja se sprovodi godinama na štetu građana ovog grada.
Ako se uz ovo uzme i totalno nakaradna regulacija i česte nelogične promjene režima saobraćaja u gradu, onda se sasvim sigurno može govoriti o svojevrsnom saobraćajnom teroru lokalnih vlasti naspram sopstvenih građana.
Izvor: Sandzacke.rs