Piše: Esad RAHIĆ
Najsposobniji i najpromućurniji srpski političar u novovjekovnoj historiji svakako je Nikola Pašić. Njegova politička filozofija i strategija je iznad svega bila pragmatična i dalekovida. Postoje o njemu mnoge anegdote koje su možda najslikovitiji primjeri njegovog načina razmišljanja i ophođenja i prema ljudima i prema politici.
Naročito je zanimljiv njegov način ophođenja prema opoziciji. On nije opoziciju tretirao kao neprijatelje koje treba uništiti, niti kao političku konkurenciju koju treba ignorisati, nipodištavati i omalovažiti.
Jednom prilikom upadne u njegov kabinet predstavnik opozicije i ukaže mu na sve ono što mu se ne dopada kod njega i njegove Narodne radikalne stranke. Na zaprepašćenje opozicionara i Pašićevog sekretara, Nikola mu reče da je potpuno u pravu. Iza toga, u njegov kabinet uđe jedan od najuglednijih poslanika iz njegove stranke i reče mu da on mnogo popušta opoziciji i da treba zauzeti mnogo oštriji stav prema njima. Pašić kao iz topa i njemu reče da je u pravu. Zaprepašćeni i zbunjeni Pašićev sekretar ne moga da izdrži, a da ne pita: “Gospodine Pašiću, ova dva čoveka iznesoše potpuno suprotne stavove, a Vi i jednom i drugom rekoste da su u pravu. Ne razumem“. Pašić mu brže-bolje odgovori: “I ti si u pravu“. A potom dodade: “Sad smo mi pozicija, a oni opozicija. A šta sutra, ako mi budemo opozicija, a oni pozicija? Kako se god mi sada ophodimo prema njima, oni će sutra tako i prema nama.“
Ušutješe i Pašić i njegov sekretar. Ovo je bio trijumf političke celishodnosti i mudrosti.
Nije problem kod nas u Sandžaku što postoji višepartizam i politička konkurencija. To je prirodno i normalno. Problem je što sandžačke bošnjačke stranke jedni druge ne vide kao zdravu i poželjnu konkurenciju, već kao neprijatelje koje treba nemilosrdno uništiti. Kada su na vlasti u nekoj općini, onda je opozicija u njihovoj nemilosti, a i članovi te partije se nađu u potpuno podređenoj i nezavidnoj poziciji. Maltene, oni imaju tretman mrskog neprijatelja, kojeg treba politički kinjiti i po mogućnosti politički masakrirati.
Jučer sam bio u Sjenici, povodom izložbe kolonije sandžačkih umjetnika. Na izložbi nisam vidio nijednog predstavnika aktuelne vlasti. Ali zato sam vidio nekoliko značajnih ljudi iz do juče vladajuće SDA Sandžaka. Moji stari poznanici i prijatelji. Neki od njih su zbog političkog djelovanja devedesetih godina bili izloženi stravičnoj policijskoj torturi i ležali nekoliko godina po zatvorima.
Vidio sam ljude koji ne znaju šta dalje i kuda dalje. Ljude izložene milosti ili nemilosti novokonstituisane vlasti.
Još se pitam, kakva li će biti sudbina onih koji su dobili posao od svoje partije, a nemaju rješenja na neodređeno radno vrijeme? A njih je mnogo. Kao da sam pred mojim očima gledao ljude osuđene na politički, karijerni i egzistencijalni odstrel.
Sad su potpuno prepušteni samima sebi i svojoj nimalo ružičastoj perspektivi.
Kad su u pitanju egzekucije, lokalne srpske partije su mnogo pametnije od naših bošnjačkih. One se izmaknu sa strane i puste ljude iz neke od naših bošnjačkih partija koju su doveli na vlast u nekoj od općina da taj prljavi posao odradi. I oni to odrade sa zadovoljstvom i vrlo temeljno.
Ponio sam još jednu gorčinu u sebi koja još uvijek traje i jedno navoroučenije. Lideri nemaju pravo da prave fatalne i amaterske političke greške, niti da se upuštaju u politički avanturizam. Ne zato što će njima poslije toga biti loše, jer njima u nijednoj verziji ne može biti loše, već zato što stotine i hiljade ljudi koji su vezali sudbinu za njega i njegovu partiju, nakon poraza snose horor posljedice.
Zato moraju da misle ne samo na sebe i svoje hirove i kaprice, već prije svega na budućnost i sudbinu ljudi koji su ih pratili i koji su im vjerovali i svoju sudbinu i svojih porodica stavili u njihove ruke.
Izvor: Sandzacke.rs