Mjesto na kojem poslanici jedu i piju moglo bi da bude pretvoreno u molitveni prostor, ako bude usvojena ideja poslanika Muamera Zukorlića.
On traži da sve vere zastupljene među narodnim poslanicima dobiju svoje mjesto za molitvu.
“U nedostatku molitvenog prostora ja kao građanin i vjernik suočavam se sa dilemom da li da žrtvujem molitvu ili da žrtvujem zastupanje građana”, kaže Zukorlić.
U Kraljevini Jugoslaviji to što traži Muamer Zukorlić bilo je neotuđivo pravo svakog poslanika, pa su graditelji Skupštine 1936. predvidjeli mjesto za molitvu sve četiri velike zajednice – pravoslavne, katoličke, muhamedanske i Mojsijeve.
Međutim, danas se tamo ne može ući, a vrata gdje se ulazilo u kapelu krase kontejneri.
“Kada sam prvi put došao u ovo zdanje jedna gospođa mi je pokazala gdje je bio poseban dio restorana sa halal hranom i gdje je bio dio za uzimanje abdesta, sa posebnim lavaboima i da još zapravo i postoji kao takav”, ističe Zukorlić.
Međutim, poslije Drugog svjetskog rata drugovi i drugarice ukidaju vjerski kutak.
“Prvoga dana kada sam ušao u ovo zdanje dočekala me je predsjednica Parlamenta i ja sam kazao da će to biti naša potreba i ona je rekla, pa to je vaše Ustavno pravo, zašto ranije muslimanski poslanici nisu postavili to pitanje”, dodaje Zukorlić.
Ipak, historičar Momčilo Pavlović kaže da treba odvojiti tehničko pitanje prostorije za molitvu od političkog pitanja vjerskih prava.
“To je političko pitanje, čisto testiranje države. Ne vidim da će položaj Bošnjaka biti bolji ili gori ako njihovi poslanici budu imali prostor da klanjaju”, ocjenjuje Pavlović.