Porodice žrtava srebreničkog genocida opraštaju se od kostiju najmilijih za kojim su tragali više od dvije decenije, javlja Anadolu Agency (AA).
U hali bivše Fabrike akumulatora u kompleksu Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari poredana su 33 zelena tabuta u kojima se nalaze nekompletni posmrtni ostaci Srebreničana, ubijenih u ljeto ‘95. godine. Tišina i jecaji majki, sestara, braće, a na tabutima brojevi i imena.
Mevlid, Nedžad, Bajro, Muradif, Šemso, Kasim, Asim, Adil, Rešid, Šaha… Poredani su jedan do drugoga i spremni za ukop 11. jula u mezarju Memorijalnog centra.
Među članovima porodica koje su se danas opraštale od svojih najmilijih je i Fadila Hasanković.
Dok priča, miluje zeleni tabut u kojem se nalaze samo kosti jedne šake brata Adila Suljića.
“Ukopat ću brata, jednog jedinog. Ubijen je padom Srebrenice. Imao je samo 42 godine. Boli nas to što nije pucao ni na koga, a ubijen je. Pronašli smo samo kosti pet prstiju”, ispričala je Fadila.
Ne nada se ova sestra da će pronaći i preostale posmrtne ostatke brata Adila.
“Kako će mi biti kad znam da je u tabuti samo pet kostiju, da nema glave, ruke, nogu… Šta mislite kako mi je? Ne dao Bog nikome. I uvijek kažem: ‘Nikome se ne ponovila Srebrenica, ni dušmaninu mome.'”, poručila je Fadila.
Tabuti s posmrtnim ostacima žrtava, koji su ubijeni u julu 1995. godine, bit će izneseni 10. jula na Musalu mezarja Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.
Žrtve koje će ove godine biti ukopane u Memorijalnom centru u Potočarima su: Bektić (Redžo) Mevlid (1962.), Bajraktarević (Osman) Nedžad (1975.), Salkić (Alija) Bajro (1957.), Husić (Husein) Muradif (1949.), Purković (Ahmet) Šemso (1952.), Isaković (Muhizin) Kasim (1973.), Isaković (Muhizin) Asim (1975.), Avdić (Hasan) Šemso (1964.), Suljić (Nazif) Adil (1952.), Cvrk (Osman) Rešid (1940.), Cvrk (Arif) Šaha (1913.), Gabeljić (Jusuf) Fadil (1974.), Memić (Hasan) Sidik (1960.), Tihić (Šukrija) Vekaz (1975.), Tahić (Hamed) Enver (1976.), Meholjić (Hakija) Husejn (1929.), Salkić (Fadil) Sabahudin (1972.), Mehmedović (Džemail) Mali (1959.), Suljić (Salko) Sabit (1974.), Mehmedović (Suljo) Ismet (1937.), Hirkić (Bajro) Behadil (1973.), Nukić (Haso) Esad (1977.), Jašarević (Halid) Ahmet (1950.), Mujić (Ramo) Zijo (1968.), Mujić (Ramo) Fahrudin (1970.), Tabaković (Zajko) Hajro (1938.), Ahmić (Ismet) Omer (1973.), Cvrk (Behaija) Osman (1979.), Pilav (Rasim) Zaim (1946.), Pilav (Zaim) Fuad (1976.), Šaranović (Ševkija) Sadik (1969.), Tabaković (Nurija) Smail (1964.) i Tihić (Mustafa) Hamed (1928.).
Najmlađa žrtva koja će biti ukopana u Potočarima ove godine je Osman Cvrk, rođen 1979. godine.
On je u momentu ubistva bio maloljetan, imao je svega 16 godina. U zelenom tabutu maloljetnog Osmana nalaze se posmrtni ostaci koji su pronađeni na nekoliko različitih lokacija.
Konačan smiraj ove godine naći će i otac i sin, Zaim i Fuad Pilav. Ukopani će biti i braća Mujić, Fahrudin (25) i Zijo (28), te braća Isaković. Asim Isaković je u momentu kada je ubijen imao 20 godina, dok je njegov brat Kasim bio samo dvije godine stariji.
U Podrinje identifikacionom centru u Tuzli nalazi se još 140 identificiranih žrtava, ali uglavnom zbog nekompletnosti posmrtnih ostataka porodice se još nisu odlučile za ukop. Među njima je 38 žrtava koje su zvanično identificirane i DNK analizom i od strane porodica, a ostali samo na temelju DNK analize.
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari dosad je smiraj pronašlo 6.610 žrtava genocida, a traga se za još više od 1.000 nestalih Srebreničana.
Posmrtni ostaci žrtava genocida pronađeni su na oko 150 različitih lokaliteta, od čega je više od 70 masovnih grobnica. Najmlađa dosad ukopana žrtva u Potočarima je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.
Izvor: Anadolu Agency