Najviše komentara na Kosovu izazvala je jučerašnja najava predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da će Srbija uputiti zahtjev KFOR-u za povratak vojske na Kosovo. Analitičari ocjenjuju da je takav razvoj situacije malo vjerovatan, i smatraju da bi predsjednik Srbije trebalo da se bavi “ozbiljnom politikom”.
Dok se čekala druga utakmica četvrtfinala svjetskog prvenstva u subotu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obratio se naciji. Ipak, u sat vremena nije moglo da stane sve što je predsjednik namjerio da ispriča, te je i prenos utakmice Engleska-Francuska morao da počne na drugom programu. Za to vrijeme čuli smo jednu vijest: Da će Srbija uputiti KFOR-u zahtev za povratak vojske na Kosovo, piše N1.
“Rezolucijom Savjeta bezbjednosti se potvrđuje – riječ koja se koristi na engleskom je ‘confirm’ – da će vojsci i policiji Republike Srbije biti dopušten – ‘permitted’ – povratak na teritoriju Kosova i Metohije radi obavljanja određenih funkcija. Stoga- povratak policije i vojske ne predstavlja mogućnost, već je rezolucijom savjeta UN stvorena obaveza KFOR-a da ovaj povratak omogući“, rekao je Vučić.
U rezoluciji 1244 navedeno je da će nakon povlačenja, dogovorenom broju srpskog osoblja biti dozvoljeno da se vrati na Kosovo i obavlja četiri funkcije. Dvije više nisu na agendi – jer je KFOR kao međunarodna misija još davnih dana uspostavljen na Kosovu, a minskih polja nema. Znači – vojska bi mogla da bude prisutna na granicama sa Makedonijom i Albanijom i raspoređena oko spomenika kulture, kaže politikolog Dušan Milenković.
“Važno je da ljudi shvate, da im i hipotetički dozvole povratak, da se oni ne bi vratili u srpske enklave i na sjever Kosova i da bi štitili narod od, na primjer, Kosovske policije… Ali to se naravno neće ni desiti pošto KFOR drži svu vojnu moć na Kosovu“, rekao je Milenković.
Iako Vučić kaže da Vlada sada prvi put upućuje takav zahtjev KFOR-u, prošlost ga demantuje.
Ubijeni premijer Srbije Zoran Đinđić je 2. februara 2003. zatražio od komandanta NATO-a za jugoistočnu Evropu povratak Vojske Srbije na Kosovo, zbog tada aktuelne mogućnosti da UNMIK povjeri neke poslove obezbjeđenja lokalnim vlastima kosovskih Albanaca. Đinđić je tada rekao da bi “dolaskom oko hiljadu vojnika vlade u Beogradu na Kosovo bio popunjen bezbjednosni vakuum“.
Zahtjev Zorana Đinđića 2003. nije ispunjen. A odbacivanje i zahtjeva iz 2022. unaprijed predviđa i Aleksandar Vučić. Pitanje koje se nameće je – zašto Srbija takav potez onda uopšte i povlači?
“Zbog unutrašnje političko-propagandne situacije“, kaže Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose.
Ali, dodaje Janjić, sada je potrebno voditi ozbiljnu politiku. Moguća su, navodi, dva pravca.
“Jedan pravac je da konstituišeš organe sa Srpskom listom na Kosovu unutar postojećih okvira, ali bez uticaja Prištine i stvaranje jedne nove situacije koja bi te možda dovela do regionalne autonomije. I drugi, za koje treba mnogo hrabrosti, a ja to nikom ne bih preporučio jer okolnosti mu nisu naklonjene: Da zaoštravaš dovođenje situacije do toga da ćeš formirati srpske organe po srpskim zakonima. E tu je glavni unutarpolitički minus. Jer svi ovi koji traže povratak u stara vremena i rat, oni će ga gurati u tom pravcu“, kaže Janjić.
Dodaje da najavom budućih poteza Beograd samo kupuje dodatno vrijeme, i da se odgovor na zahtjev Srbije neće čuti barem do kraja januara. Zaključuje – Priština je već dobila pohvale zbog odlaganja odluke o preregistraciji i planiranih izbora na sjeveru, i sada je pitanje da li će predsjednik Srbije završiti politički igrokaz i do 17. decembra ukloniti barikade, ili povući neki sljedeći potez.
Izvor: N1