Fotograf VICE Srbija Irfan Ličina posjetio je radnju porodice Dervišnurović, koja već decenijama baštini tradiciju pravljenja dobrih mantija po kojima ovu porodicu znaju ne samo u Srbiji već i cijelom svijetu.
Piše: Irfan LČINA
Mantije su mnogi htjeli da prisvoje, probano je u Bosni, probano je u Turskoj, probali su i u gradovima u okruženju, ali pazarska mantija je sačuvala svoj oblik, ukus i miris, ostala autentična i vremenom postala jedan od simbola ovog grada.
Kada se uđe u staru čaršiju, od Arap Džamije tri lokala napred, prekoputa stare frizerske radnje i kafečajnice Teferidž, nalazi se Ugostiteljska radnja “Sve pod Sač” porodice Dervišnurović. Porodica Dervišnurović već decenijama baštini tradiciju pravljenja dobrih mantija po kojima ovu porodicu znaju ne samo u Srbiji već i cijelom svijetu.
Jasmin Dervišnurović je od svog oca, poznatog pazarskog boksera, Sulejmana Dervišnurovića popularnog u čaršiji i zemlji kao Ćuro, nasledio porodični biznis i radnju iz okvira čaršije preselio na svetsku scenu gurmanske mreže. Mantije koje mese i peku vredne radnice ove radnje našle su se na trpezama turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana, ambasadora Palestine, Arapskih emirata, Turske, Izraela, ali i ambasadora SAD.
Jasko je kao dječak počeo da radi u radnji, pomažući svom ocu i učeći se prepoznatljivom gostoprimstvu pazarskih ugostitelja, godinama je gradio brend svoje male radnje iz stare čaršije, i sada ne postoji nijedan glumac, muzičar, političar ili sportista a da ne dođe u radnju kod Jaska. Mnogi kažu da ko nije bio kod Jaska, nije ni bio u Pazaru.
Jasmin mi priča razne anegdote dok ispijamo turski čaj i doručkujemo u njegovoj radnji. “Jednog dana, dolazi obezbeđenje američkog ambasadora u radnju, proveravaju vrata, gledaju kako žene mese mantije, a ja im odmah dam da probaju mantije i kažem im: “Neka dođe ko hoće ovo je sigurna kuća.“ Dolazi prosedi čikica sa suprogom i ulazi u radnju – tek kada je ušlo obebeđenje sa njim znao sam da se radi o nekom ko je bitan, ukucam na google da pretražim vesti i vidim ko je danas posetio Novi Pazar i tek tada vidim da se radi o Kajlu Skotu, ambasadoru Amerike,“ priseća se on.
“Obezbjeđenje stoji na vratima i ne pušta nikoga da uđe u radnju, a ja ih zamolim da se sklone, jer u ovoj radnji jedu i ambasdori i doktori i siromasi i svi – mantija je kraljica jela za sve, a ne samo za bogate,” priča mi Jasko, pa nastavalja u njegovom stilu po kome ga svi znaju. “Mi pravimo mantije za sve, ovdje jedu i Sulejman Ugljanin i Rasim Ljajić i Muamer Zurkorlić, svi političari, svi umetnici, sportisti, sve burkedžije, pa čak i moja konkurencija, što dovoljno govori o tome koliko su moje mantije zapravo brend. Mi pravimo oko 5000 mantija dnevno, ne treba mi više, ja ne želim da imam milione, više volim da pravim manje mantija a da budu bolje, više volim smeh mušterija nego brigu o količinama”
Jasko priča da nema neke velike tajne – tajna je u onom starom pravilu “mušterija je uvijek u pravu.” “Kod nas se mantija pravi od najboljeg tijesta, od najboljeg mesa, i od strane najpažljivih radnica koji srcem rade svoj posao i žele da oni koji izađu iz ove radnje, izađu isključivo zadovoljni i sa osmjehom na licu,“ objašnjava Jasmin.
Mirsad je iz Goržda, i kada je god u Novom Pazaru, on svraća kod Jaska u radnju. Kaže da su Jaskove mantije nešto najbolje što je do sada probao. “Njegove mantije mogu da jedem i za doručak i za večeru. Nije za džabe Erdogan hteo da jede samo njegove mantije. Sviđa mi se atmosfera u radnji, odnos prema mušterijama, i što je najvažnije, ukus koji pamtim sve do nove posete ovoj radnji,“ kaže Mirsad.
Rasim je Ćurov drug, zajedno su išli na boks, jedan je od starih pazaraca koji su stalno u čaršiji. On kaže da nikada nije postojala ovakva radnja u gradu, niti da će je ikada biti. Mnogo je radnji koji se bave mantijama u Pazaru, ali je ova posebna u mnogo čemu, a ono što je najviše krasi jeste miris i ukus Jaskovih mantija koji je neponovljiv.
Radnice ove radnje sa osmjehom mijese mantije, pričaju da su u vrijeme novogidišnjih praznika pravili i do 9.000 mantija dnevno. Bilo je oko 12 ujutru kada sam posjetio radnju, a već u to vrijeme, vrijedne ruke nasmejanih radnica Jaskove radnje umesile su više od 3.000 mantija.
U svojoj krarijeri sam fotografisao i pisao o mnogo čemu, a ovo je defitnivno bio jedan od mojih najboljih i najusknih fotografskih zadataka.
Izvor: VICE