Dogovorena je godišnja kvota od 10.000 tona govedine za Tursku, ali sa Pešteri, najpoznatijeg stočarskog kraja u Srbiji, odakle je trebalo da krene najveći kontingent, put Bosfora nije otišla ni tona. Stočari tvrde da u ovom izvoznom projektu nisu imali nikakvu pomoć ili podršku države, a da su čitav posao preuzele klanice iz Vojvodine, pišu “Novosti”.
Prilikom posljednje posjete predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdogana Novom Pazaru, u oktobru 2017. godine, postignut je dogovor o godišnjem izvozu junećeg mesa iz Srbije u Tursku. Najviše junetine trebalo je da krene sa Pešteri, gdje se, po nezvaničnim procjenama, trenutno uzgaja oko 45.000 grla krupne stoke i oko 60.000 ovaca.
“Mada važimo za stočarski kraj, nemamo mesa za veliki izvoz, niti infrastrukturu koja bi zadovoljila potrebe kupaca iz Turske. Nemamo ni dovoljno stočne hrane, pa je tov skup, a stočari se radije fokusiraju na proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda. Mnoge farme su zatvorene, nema ulaganja u stočarstvo, mladi bježe od ovog posla i radije odlaze u inostranstvo. Nemamo, nažalost, ni veće klanice koje bi mogle da finansiraju tov junadi i organizuju otkup, dijve sjeničke manje klanice su pred bankrotom. Ne znam da li smo kao opština mogli nešto više da učinimo na ovom planu, a ako se ukaže šansa da i peštersko meso krene u Tursku, učinićemo sve da je iskoristimo”, ističe Hazbo Mujović, predsjednik opštine Sjenica.

Pešterski stočari ne kriju razočaranje i naglašavaju da izvoza nema, jer država, bar što se njihovog kraja tiče, nije stala iza ovog projekta.
“Cijeli posao preuzeo je takozvani vojvođanski lobi, koji ima podršku države i nadležnog ministarstva. Naši stočari su očekivali povoljne kredite i druge podsticaje za oživljavanje farmi, siguran otkup i zagarantovane otkupne cijene. Ništa nisu dobili, pa je i ono što smo imali stalo. Gotovo sve farme zvrje prazne, nove, naravno, niko ne gradi. Mladi ljudi odlaze sa Pešteri. Postoje i klanice koje su imale sve potrebne kapacitete za izvoz mesa u Tursku, klanica u Raški, na primjer, čak su i Turci bili radi da tu kolju stoku sa Pešteri. Nažalost, i ova klanica je ostala bez podrške države, bojim se da nekome nije odgovaralo da radi i da se meso sa Pešteri izvozi”, ističe Fehim Kurtović, predsjednik Udruženja pešterskih farmera.

Predsjednik Udruženja pešterskih farmera ističe da su ovdašnji stočari prinuđeni da svoje tovljenike prodaju nakupcima iz Šapca i drugih dijelova Srbije koji bagatelno kupljenu stoku odvoze u Vojvodinu, gdje se kolje u tamošnjim klanicama i verovatno izvozi i u Tursku.
Mantije iz Beograda i Kragujevca?
Predsjednik Turske ugovorio je sa Srbijom godišnji izvoz i 5.000 tona mantija. Međutim, u Tursku iz Novog Pazara još nije izvezen ni kilogram ovog specijaliteta. Po Novom Pazaru kruži priča da mantije, ipak, idu u Tursku i da se proizvode u Kragujevcu i Beogradu. Prave ih žene iz Sjenice, koje su angažovali spretni biznismeni iz ovih gradova. U Novom Pazaru niko nema objašnjenje zašto je i ovaj posao sa Turskom propao.
