U organizaciji Udruženja “Žena žrtva rata” u Višegradu je danas obilježena 32 godišnjica od stravičnih zločina u Pionirskoj ulici, kada je u kući Adema Omeragića živo spaljeno više od 70 civila. Kuća u Pionirskoj ulici je jedna od dvije višegradske žive lomače, druga je na Bikavcu, u kojima je zapaljeno više od 140 civila, žena, djece i staraca.
Monstruozni zločin u Pionirskoj ulici se dogodio u noći 14.juna pod komandom osuđenog ratnog zločinca Milana Lukića. U kuću Adema Omeragića gdje su zatvoreni civili, mahom iz Koritnika i okolnih višegradskih mjesta, najprije je ubačena bomba, a potom je pucano na sve koji su pokušali da se spasu iz lomače. Beba od dva dana koja još nije dobila ni ime, ubijena je zajedno sa majkom i najmlađa je žrtva ovog zločina.
Na mjestu stradanja danas preživjele žrtve, članovi porodica i brojni zvaničnici koji su obišli spomen sobu u obnovljenoj kući u Pionirskoj u kojoj su fotografije žrtava.
Niko neće da kaže gdje su kosti ubijenih
Rami Kurspahiću iz sela Koritnik ovdje su zapaljeni roditelji, snaha, troje djece od brata. I danas traži kosti najmilijih. Kroz suze govori o užasnoj noći u kojoj je nestala skoro cijela njegova porodica.
“Izgorjeli su u kući, a i sin mi je poginuo…Niko neće da mi kaže gdje su im kosti da ih sahranim dok sam živ. Nažalost, molio, pit’o, trag’o, ništa. Molio sam i ove iz komunalnog što su vozili, kažu taj što bi mogao znati je umro. Našao sam brata i snahu i ukopao ih ovdje u Stražištu, nikog više. Troje djece od brata, majku i baba što su dovedeni ovdje nisam našao. Teško da će se išta naći, daj Bože, ali neće niko da kaže i ko zna gdje su bačeni, možda zatrpani u smeće, ili bačeni u Drinu. Boli me. Žalosno je što neće da kaže niko, a znaju. Pitaš, a oni se prave da nije bilo, mještani ovdje. Sve se skriva, za njih su zločinci heroji i gotovo je to, nema druge. Dođem ovdje kad je godišnjica, a idem i u Koritnik, obilazim dok mogu, kad ne mognem ima sin on će nastaviti”, kaže Ramo kroz suze.
Pismo preživjelih
Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena – žrtva rata” naglasila je danas da će preživjeli Višegrađani i članovi porodica ubijenih poslati zajedničko pismo Haškom tribunalu i svim institucijama BIH i Međunarodne zajednice u slučaju da dođe do prijevremenog puštanja na slobodu zločinca Sredoja Lukića.
“Da mu ne dozvole jer trebaju kontaktirati Tužilaštvo BIH. Sredoje Lukić ima još četiri prijave koje se vežu za zločin protiv čovječnosti, silovanja i druge zločine na području Višegrada. Ako bi ga slučajno pustili na prijevremenu slobodu, a mislim da neće, on bi išao izvan BIH i nikada ne bi bio dostupan pravosuđu BIH” poručila je Hasečić.
Istakla je također da postoji i problem sa podrumom u kojem su živi zapaljeni civili, da je došlo do urušavanja i propadanja, te da bi trebalo to pod hitno zaštititi i postaviti ogradu jer mjesto u kojem su zapaljeni se živi civili zaslužuje da bude zaštićeno.
Do danas nije pronađena niti jedna kost žrtava iz Pionirske ulice. Saliha Đuderija, članica Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BIH naglašava da se na području Višegrada traži preko 440 nestalih osoba.
Minimum ljudskih prava
“Prema našoj evidenciji prijavljeno je skoro 1000 nestalih, tačnije 997 nestalih osoba, a proces prijava i traženja nestalih je još uvijek otvoren. I danas članovi porodica koji nisu imali priliku mogu prijaviti, ukoliko im je nestao član porodice Ili još uvijek tragaju za njima. Kod ovakvih zločina je jako teško pronaći i ući u trag lokacijama gdje bi eventualno mogli naći ostatke i ono što nam je važno jeste dobar kontakt s porodicama i poruka javnosti da bi svaka informacija dobrodošla. Da pomognemo ovim ljudima da nađu smiraj, da imaju mezar, da mogu doći posjetiti svoje. Ja mislim da je to minimalno ljudsko pravo koje bi trebao uživati svaki čovjek, to je poruka onima koji eventualno imaju takvu informaciju da im svijest proradi i da kažu i mi ćemo uraditi svoj dio posla”, kazala je Đuderija.
Godišnjici obilježavanja zločina u Pionirskoj prisustvovali su i predstavnici OHR-a, izaslanik člana Predsjedništva Denisa Bećirovića, delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Džemal Smajić, kojemu su u ovome zločinu ubijeni brojni članovi porodice, kao i Duška Jurišić, zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice. Jurišić je iz Višegrada poručila da je zločin u Pionirskoj jedan od najsurovijih zločina koji je počinjen ikada u Evropi.
“Ono što je važno za BIH i sve nas zajedno, a prije svega za mir i sigurnost, da bi imali mir i sigurnost, moramo imati međusobno povjerenje. Teško je graditi povjerenje u gradu u kojem se negiraju zločini poput ovog i u kojem se glorificiraju ratni zločinci odgovorni za ovaj zločin kao što je Ratko Mladić i drugi. Za pomirenje je potrebno međusobno povjerenje. Miriti se ne treba i ne može nikako sa zločincima. Pomirenje jeste neophodno, ali prije toga potrebno je prestati poricati i priznati ono što se dogodilo”, poručila je Jurišić.
Identičan zločinu u Pionirskoj 1992.godine je zločin izvršen nekoliko dana kasnije 27. juna na Bikavcu u kući Mehe Aljića, gdje je živo spaljeno isto toliko civila. Dok je živu lomaču u Pionirskoj preživjelo osam osoba zločin na Bikavcu preživjela je samo Zehra Turjačanin i to sa teškim opekotinama. Posmrtni ostaci ubijenih ni do danas nisu pronađeni.
Na suđenju Milanu Lukiću pred Haškim tribunalom istaknuto je da su Pionirska ulica i Bikavac visoko rangirani među zločinima tokom duge i žalosne historije ljudske nehumanosti prema drugom čovjeku, te da spadaju među najstrašnije zločine u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije.
Za zločin u Pionirskoj ulici u MKSJ-u Milan Lukić osuđen je na doživotnu kaznu, a Sredoje Lukić na 27 godina zatvora. Radomir Šušnjar je 2021. godine pred Sudom BiH pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora.
Izvor: Klix.ba