Jučer, 27. februara u Prijepolju je nizom događaja obilježena godišnjica otmice Bošnjaka u stanici Štrpci 1993. godine.
Međutim, skup koji je organizovali Medžlis IZ u Srbiji i BKZ bio je do sada najslabije posjećen skup od kada se organizuje ovo obilježavanje.
U prijepoljskom Domu kulture bilo je prisutno jedva oko 100 ljudi, od kojih su preko polovine bili gosti i aktivisti SPP iz susjednih sandžačkih gradova. Organizator nije uspio da popuni ni donji dio sale a cijeli balkon je “zujao” prazan. Zbog čega je samo 50-tak Prijepoljaca ove godine došlo na ovu komemoraciju, iako je prethodnih godina na skup dolazilo tradicionalno oko 1.000 ljudi?
Kako su Sandžaćke novine već pisale, radi se u zadnjih nekoliko godina o konstantnoj političkoj zloupotrebi ove tragedije od strane stranke SPP i njenog predstavnika u Prijepolju Samira Tandira. Svake godine se kao organizator navodi Islamska zajednica, iako je ona zapravo samo nijemi posmatrač političke zloupotrebe i promocije SPP i Samira Tandira. To potvrđuje i činjenica da porodice žrtava otmice bojkotuju ovaj skup i ne odazivaju se na pozive za prisustvo.
Ono što je dodatno isprovociralo Prijepoljce bila je najava da će se na jučerašnjoj komemoraciji promovirati SPP kandidat za gradonačelnika Beograda Nenad Prokić. Prijepoljci su danima na društvenim mrežama komentarisali ovu drskost Samira Tandira i vrijeđanje žetava Štrbaca i njihovih porodica, kojima je na dan kada tuguju u plaču želio da politički promoviše kandidata za gradonačelnika grada iz kojeg je i došla naredba za otmicu Bošnjaka u Štrpcima.
Na kraju, i pored najave, naprasno Nenad Prokić se nije pojavio, a nije bilo ni Zukorlića koji od kad je postao novi Beograđanin više se ne pojavljuje ni na komemoraciji u Potočarima a ni na obilježavanju zločina u Štrpcima i Sjeverinu.
Zbog svih ovih zloupotreba, kako saznaju Sandžačke novine, priprema se i javni poziv od strane porodica žrtava u Štrpcima koji će uputiti Islamskoj zajednici i SPP da prestanu sa ovakvom komemoracijom i zloupotrebom njihovih najmilijih u političke svrhe.