U selu Karaula kod Prijepolja ima 26 kuća, ali samo u 11 njih žive ljudi. Jedna od tih kuća je domaćinstvo Čaušević, a oni su odlučili ostati u selu iako su mnogi otišli. Život u ovom selu nije lahk jer je daleko od najbližeg grada, a zime su jako hladne. Zbog ovih izazova, familija Čaušević uglavnom se bavi brigom o životinjama, čime se bavi već duže vrijeme.
Domaćinstvo Čaušević u planinskom selu Karaula, koje pripada Muju i Raziji, uglavnom se bavi stočarstvom i proizvodnjom sira. Uz krave posjeduju i dva teleta. Prije nekoliko godina su svoju djecu slali na fakultete u Beogradu, a sada sve poslove rješavaju sami, prenosi Foruminfo.rs.
“Djeca dođu, pomognu kad mogu. Imamo trenutno pet krava: Ruža, Lutka, Lala, Lasta i Balja. Po cijeli dan su na ispaši, tokom ljeta muzemo i tri puta dnevno, kasnije dva puta”, kaže Razija.
Za kvalitetan sir koji proizvedu potreban je rad od jutra do mraka, zato su konstatno u obavezi da budu kući. Ono što slobodno putuje iz kuće je sir, koji stiže svuda.
Za Čauševiće, stočarstvo nije samo posao. To je način života. Njihova proizvodnja sira postala je poznata čak i izvan granica Bosne i Hercegovine.
“Imam tržište, nose djeca za Beograd. U Sjenici i Prijepolju imamo velike porudžbine. Stiže moj sir i do Sarajeva, Njemačke, Francuske… tako da nemamo problem sa prodajom sira”, ponosno ističe Razija.
No, postoji i teža strana njihove priče. Državne subvencije su im olakšale život, ali Mujo smatra da je pomoć stigla prekasno. “Domaćinstva nestaju,” kaže, misleći na opći trend iseljavanja sa sela.
Ipak, među izazovima i teškoćama, postoji i ljubav. Konj Zekan je za Muja više od životinje, dok je pčelarstvo postalo važan dio njihove ekonomije. Osim toga, njihova hrabrost da ostanu na selu služi kao inspiracija mnogima i podsjeća na važnost tradicije i predanosti zemlji.
U vremenima kada mnogi napuštaju sela tražeći bolji život u gradovima, porodica Čaušević je živ primjer da, bez obzira na izazove, s ljubavlju i posvećenošću, život na selu može biti ispunjen i bogat.
Izvor: Foruminfo.rs