Prijepoljska politička scena, ma koliko to na površini ne izgledalo tako, uzavrela je zadnjih sedmica. Prije svega, za to je zaslužna Stranka pravde i pomirenja (SPP) koja je imala živu aktivnost, raznih vrsta, kako bi postala dio vladajuće većine u gradu na Limu.
SPP je, naročito nakon hapšenja jednog od najbližih saradnika Samira Tandira, nastupila prema SNS bez većih zahtjeva i uslova. Očito da smatraju da je bitno da budu dio vlasti, što bi po njima zaustavilo započeto otpetljavanje korupcionaškog klupka u Prijepolju za koje, prema mnogim indicijama, i SPP ima zasluga.
Stiče se utisak da je zbog toga na posljednjem zasjedanju prijepoljske skupštine bilo niz nelogičnosti i političke neprincipijelnosti. Tako su odbornici SPP glasali protiv izvještaja svoje direktorice Centra za socijalno, dok su SPS, ali i Demokratska partija Sandžaka dr. Zulkefila Bata Sadovića podržali taj izvještaj. Naravno, on je sporan iz više razloga, a ponajviše što je prethodnih godina ovu ustanovu “drmalo” niz afera pa i hapšenja vezanih za kadrove SPP i same direktorice.
Koliko je samo SPP-u važno da bude dio vlasti govori i svojevrsni kuriozitet da se među odbornicima ove partije nalazi i muž bivše direktorice koji je glasao protiv izvještaja svoje supruge.
Bila je tu i tačka dnevnog reda koja je podrazumijevala povećanje broja vijećnika, odnosno stvaranje zakonske mogućnosti da SPP dobije jedno mjesto u Opštinskom vijeću.
SDP nije htjela podržati ovu tačku, ali zato pored SNS i SPP ruke su digli i odbornici lokalnog DPS. No, to može začuditi samo naivne i neupućene. Upravo su dr. Sadović i DPS u prethodnoj prijepoljskoj vlasti bili vjerni privezak “okosnice SNS-SPP”. Uzalud su se neki istaknuti članovi DPS na društvenim mrežama trudili da prave otklon od afera koje su drmale prijepoljsku vlast. Svaki put kada bi zateglo, uskakali su i glasali, baš kao i ovaj put.
Dobro upućeni u prijepoljske političke kombinatorike tvrde da je i Sadović krenuo putem SPP, pregovarajući da uđe u vlast. On je, sudeći po informacijama, još manje zahtjevan od SPP. Nije tražio ni direktorska ni vijećnička mjesta, samo, eto, da u budžetu dobije neke putne pravce. Stidljivo je pomenuo direktorsku poziciju u bolnici, gdje bi naravno imenovao sam sebe, no ništa od toga.
Želja za očuvanjem privilegija na vlasti u slučaju SPP i DPS veća je, izgleda, od minimuma principijelnosti.
Javna je tajna da se ova kombinatorika, koja dolazi iz SNS, vrši radi smanjivanja političkog uticaja stranke Rasima Ljajića i njihovih kadrova u gradu na Limu. Naravno, SNS će ovim dobiti uvijek spremne ruke za dizanje i stranke koje će, pa skoro “za džabe” podržati SNS. Taj razvoj situacije sigurno ne odgovara SDP-u, ali u krajnjem slučaju ni građanima Prijepolja.
No, šta je alternativa? Da se grad, institucije i ustanove prepuste opet nesposobnim kadrovima?! Ili, pak, da se pokuša u teškim uslovima uraditi maksimum. Da se pored kočničara gradi i ide sporim koracima naprijed?! Sigurno ova druga varijanta je ona koja je u interesu Prijepolja koje je, koliko toliko, poslije promjene vlasti uspjelo da se pomjeri “s mrtve tačke”.
Najzad je zatvorena deponija na ulazu u grad i nađeno je rješenje za nju. Radovi na mostu u Šarampovu se intezivorani i nazire im se kraj, što bi Prijepolje iz saobraćajnog haosa vratilo u normalu. I što je možda i najvažnije, novu vlast nisu potresle nikakve afere, koje su kod prošle vlasti bile skoro pa na dnevnom nivou.
Uzavrela politička zima u Prijepolju tek počinje. Da li će reciklaža kompromitovanih političara i stranaka biti omogućena, ostaje da vidimo. Građani gledaju u SNS i novog predsjednika Babića kao nekog kome su vjerovali da će stati na put korupciji i aferama. Nadaju se da ih neće iznevjeriti i nastaviti stopama Zindovića. Nadaju se da se ta nada neće istopiti kao snijeg pokraj Lima.
Izvor: Sandzacke.rs