U uglednom bošnjačkom i sarajevskom sedmičniku Stav potpredsjednik BNV Esad Rahić objavio je autorski tekst u kom je problematizirao štetne uticaje udruženja “Kosovo za Sandžak”, koje predvodi Ismet Azizi. Rahić kao visoki funkcioner BNV otvara i pitanje Azizijeve dobrodošlice u BNV. Smatra da mu je treba uskratiti. Pored brojnih reakcija, ovoga puta na štetno djelovanje i negiranje Bošnjaka od strane Azizija reakcija dolazi direktno iz Sarajeva i medija koji je blizak najvišem bošnjačkom političkom i intelektualnim miljeu. Da li će se ovaj glas sada bolje čuti i shvatiti u BNV i pojedinim strukturama SDA Sandžaka, ostaje da se vidi. Prvi dio teksta vam prenosimo u cijelosti.
Piše: Esad RAHIĆ
Sandžački Bošnjaci su poznati po svojoj gostoljubivosti, njegovajnju kulta dobrosusjedstva, dobronamjernosti i toleranciji. Nažalost, ove osobine i svojstva našeg naroda često puta su od nedobronamjernih ljudi i organizacija korišćene i eksploatirane u svrhe koje su štetne po nas.
Bošnjaci su jedini narod na Balkanu koji nije nikada smišljenom, planskom i organiziranom aktivnošću i djelatnošću pokušavao da asimilira i pretopi neki drugi narod ili etničku grupu u svoj nacionalni korpus. Ako su i dijelovi nekih naroda u proteklim stoljećima postali sastavni dio našeg naroda, to je redovno bila posljedica spontanih i nenametanih procesa, koji su znali da traju stoljećima. Sama činjenica da su ovi procesi trajali toliko dugo govori u prilog zaključku da nisu na silu i represivnim mjerama realizirani. Veliki dio našeg naroda je tokom proteklih stoljeća i decenija asimiliran i pretopljen u druge etničke korpuse kao rezultat planskog, a često i represivnog djelovanja ili većinskog susjeda ili primjene sile tuđeg državnog aparata i sistema.
Naše komšije sa Balkana uporno žele da Bosšnjaci budu ono što nisu – Srbi bi htjeli da smo najčistiji i najbolje očuvani dio srpskog etnosa, a Hrvati na vide kao “hrvatsko cvijecće”. U novije vrijeme i neki albanski krugovi pošto poto nastoje da sandžačke Bošnjake prikažu kao dio albanskog naroda.
“Kosovo za Sandžak” – pokušaj resetovanja etnogenetskih i historijskih procesa
Ono što se zapaža u sva tri slučaja je da su ova stremljenja propraćena ne samo nacionalnim već i teritorijalnim ekspanzionizmom i imperijalizmom. Na srpski i hrvatski pokušaj našeg asimiliranja smo već navikli, jer su u pitanju dugotrajni i kontinuirani procesi, prema kojima smo izgradili odbrambene mehanizme i postali na njih imuni, ali slični pokušaji sa albanske strane su nešto što je novijeg datuma.
Doduše, srpski i hrvatski nasrtaji na naš nacionalni identitet su sprovođeni i realiziraju se već dugi vremenski period smišljenom akcijom najviših državnih, kulturnih, naučnih i obrazovnih institucija, a albanski pokušaj, prije svega u Sandžaku, nema ovakav karakter. Albanski pohod na nacionalni indentitet sandžačkih Bošnjaka se ne sprovodi od strane najviših albanskih i kosovskih državnih, kulturnih, naučnih i obrazovnih institucija, već od strane jedne nevladine organizacije i ima eksperimentalni karakter. Stvara se utisak da je u pitanju strategija: hajde da probamo, pa ako ne uspije, povućićemo se i ponašaćemo se kao da ništa nije ni bilo.
U ovom slučaju ima još jedna veoma bitna primjesa. U pitanju je narod sa kojim Bošnjaci imaju tradicionalno dobre odnose, sa kojima imaju mnogo dodirnih tačaka, čak i istovjetnosti, u pogledu vjere, običaja i kulture, i narod koji je više puta u teškim situacijama i konkretnim djelima pomagao sandžačkim Bošnjacima. U pitanju je i narod prema kome sandžački Bošnjaci gaje nešto više od dobrosusjedskih odnosa. Taj odnos sandžačkih Bošnjaka prema albanskom narodu ide do nivoa bratskih osjećanja, ali sa jasnom i nedvosmislenom etničkom granicom i razlikom koja nikada, što se Bošnjaka tiče, nije bila dovođena u pitanje. Bošnjacima u Sandžaku je odavno kristalno jasno da su poseban etnički korpus i ko god dira u njihov nacionalni identitet, naići će na jednodušan i kompaktan otpor i osudu.
Sandžačke Bošnjake još više zaboli kada takvi pokušaji dođu iz redova naroda koji je također prošao kroz strašne historijske golgote, koji je i sam bio izložen groznim zloćinačkim aktivnostima svojih kršćanskih susjeda i historijskim nepravdama i nedaćama.
Nažalost, ojačane političke i teritorijalne pozicije albanskog naroda neki krugovi su shvatili kao idealnu priliku za etničko širenje u pravcu onih teritorija i naroda sa kojima postoje izvjesne etnogenetske i historijske veze. Nekom se učinilo da je najpogodniji teren za takve aktivnosti Sandžak, a najpogodniji narod za asimilaciju sandžački Bošnjaci. Neko je katastrofalno loše procijenio da se točak historije nakon tri stoljeća može vratiti unazad i resetovati čitav historijski i etnogenetski proces u svoju korist.
Ova utopija je dovela do stvaranja nevladine organizacije “Kosovo za Sandžak”, koja je tokom svog pogrešnog i promašenog djelovanja za relativno kratko vrijeme postigla toliko kontraefekata i dala toliko autogolova, da će u historiji bošnjačko-albanskih odnosa ostati jedino upamćena po tome. Pod velom razvijanja kosovsko-sandžačkih odnosa i saradnje počela se sistematski protežirati i nametati ideja da su sandžački Bošnjaci ustvari etnički Albanci i da ih treba vratiti u čvrsti zagrljaj albanske etničke matice.
Gostoprimstvo koje su čelnici ove nevladine organizacije, kao predstavnici jednog bratskog naroda, uživali u Sandžaku, maksimalno je zloupotrebljeno u nedobronamjerne svrhe. Za glavnog misionara je plasiran novopazarski i bošnjački zet iz redova albanskog naroda. Kako je vrijeme prolazilo, nastupi ove organizacije i njenog čelnika u pravcu negiranja i asimilacije sandžačkih Bošnjaka postajali su sve otvoreniji i agresivniji. Nažalost, logističku podršku su dobili u nekim sandžačkim krugovima, koji su u toj nečasnoj raboti kolaborirali sa asimilatorima i negatorima, iz samo njima poznatih razloga i interesa.
Naravno ogromna većina sandžačkih Bošnjaka je uskoro identificirala namjeru ove organizacije i njenih čelnika i osudila ovakve aktivnosti i sve one koji im pomažu u njihovoj promociji. Ovakva aktivnost nevladine organizacije “Kosovo za Sandžak” nanosi veliku štetu tradicionalno dobrim odnosima između Sandžaka i Kosova i sandžačkih Bošnjaka i kosovskih Albanaca.
Predstavnici ove nevladine organizacije su do nedavno bili česti gosti i u najvišem predstavničkom tijelu ne samo sanadžačkih, već uopće Bošnjaka koji žive u Republici Srbiji, odnosno u Bošnjačkom nacionanom vijeću. Nepojmljivo je da neko ko negira sandžačke Bošnjake i pokušava da ih reasimilira bude sa uvažavanjem i svim počastima priman u najviše prestavničko tijelo Bošnjaka u Republici Srbiji. Ovo gostoprimstvo im se mora što prije i trajno uskratiti, jer oni to ne zaslužuju.
Saradnju Kosova i Sandžaka podići na najviši nivo
Ono što raduje je činjenica da nijedna zvanična kosovska institucija (administrativna, politička, kulturna, naučna ili obrazovna) nije prema sandžačkim Bošnjacima ispoljila nikakve asimilatorske i negatorske pretenzije, što je dobra osnova i platforma za dalje njegovanje bratskih odnosa između sandžačkih Bošnjaka i kosovskih Albanaca.
Odnosi između sandžačkih Bošnjaka i kosovskih Albanaca se moraju uspostaviti i održavati na zvaničnom i najvišem nivou između vodećih kosovskih političkih, kulturnih, naučnih i obrazovnih institucija i najviših i legitimnih sandžačkih institucija. U tim kontaktima moraju učestvovati najznačajniji i legitimni predstavnici Kosova i Sandžaka.
Naravno da su vrata Bošnjačkog nacionalnog vijeća zvaničnim i legitimnim predstavnicima svih navedenih kosovskih institucija širom otvorena uz međusobno uvažavanje u nacionalnom i svakom drugom pogledu. Čak bi bilo dobro i korisno pri vladi Kosova formirati Kancelariju ili Odbor za saradnju sa Sandžakom i pri Bošnjačkom nacionalnom vijeću obrazovati Odbor za saradnju sa Kosovom.
Također treba i dalje razvijati i produbljivati saradnju i prijateljske odnose sa Albanskim nacionalnim vijećem Preševske doline i održavati što prisnije, češće i konstruktivne kontatke sa predstavnicima ovog vijeća.
Na taj način zauvijek će se eliminirati mogućnost posredovanja između Kosova i Sandžaka, između kosovskih Albanaca i sandžačkih Bošnjaka posredstvom nekih nevladinih organizacija koje nemaju legitimitet svog naroda i koje čak pogrešnim i kontraefektivnim djelovanjem mogu nanijeti veliku kolateralnu štetu tradicionalno dobrim odnosima Bošnjaka i Albanaca.
Izvor: Stav.ba