Doc. dr. Nadija Rebronja, književnica i pjesnikinja, uputila je otvoreno pismo rektorici Državnog univerziteta u Novom Pazaru, Zani Dolićanin, kao odgovor na nedavno saopćenje Univerziteta o njenom neizboru u zvanje vanrednog profesora.
U svom opsežnom odgovoru, koji je dostavila redakciji Sandžačkih, dr. Rebronja navodi da je Akademska mreža MASA imala kompletan uvid u njenu dokumentaciju, kao i da je relevantna komisija sastavljena od vodećih stručnjaka za srpsku i južnoslovenske književnosti potvrdila da “uveliko premašuje tražene uslove za vanrednog profesora”.
Na kraju pisma, Rebronja je pozvala rektoricu na javnu debatu “bez unapred pripremljenih tekstova” i zatražila njenu ostavku, tvrdeći da je “krajnje vreme da se univerzitet vrati studentima, jer on njima i pripada”.
Odgovor dr. Nadije Rebronje prenosimo u cjelosti:
“Draga Zana Dolićanin,
Suludo mi je da odgovaram timu pismenih ljudi koji piše tvoje dopise. Nikada se nisi pojavila da javno prodiskutuješ sa bilo kojim profesorom koji te kritikuje, uključujući i mene, da izneseš svoju viziju obrazovanja, ali bez unaprijed napisanih tekstova koje ćeš pročitati, već da pokažeš lično kako ti govoriš i razmišljaš. Ja te pozivam na javnu debatu sa bilo kim od nas, bez unaprijed pripremljenih pitanja, da se vidi ko smo i šta smo. Ti i samo ti donosiš sve odluke, zato odgovaram tebi.
Akademska mreža MASA imala je uvid u kompletnu moju dokumentaciju, izvještaj pa i u sulude izgovore koje ste naveli u odluci i u ovom posljednjem saopštenju. Uvid je imala i relevantna komisija sastavljena od najvećih stručnjaka za srpsku i južnoslavenske književnosti koja je rekla da uveliko premašujem tražene uslove za vanrednog profesora za tu oblast, kao i prof. dr Ljiljana Pešikan Ljuštanović, koja je nedavno napisala da se ni jedan balkanski univerzitet ne bi odrekao ovakvog kadra.
Svi su se složili da u svim traženim aspektima pokazujem izvrsnost. Kolege se na vaše izgovore smiju. Nastavno-naučno vijeće, senat i savjet koji si delegirala da me napadne, o nauci o književnosti ne zna ništa, te se sastoji od nastavnika iz tehničkih, prirodnih nauka i sporta, nekih društvenih nauka i umjetnosti koje nisu književnost. Oni su se književnošću posljednji put bavili u srednjoj školi, izuzev tebe za koju još ne znamo šta se s tvojom srednjom školom desilo. Vi rušite mišljenje struke o kojoj ništa ne znate.
Da članovi tih vijeća išta o književnosti znaju, oni bi znali šta je komparatistika, u mom slučaju naučni pristup koji poredi orijentalne i južnoslavenske književnosti, a znali bi i da profesor bošnjačke književnosti i treba da studira orijentalne jezike zbog nekoliko vijekova bošnjačke književnosti pisane na orijentalnim jezicima. Ali svakako, ti si bošnjačku književnost, koja je dio južnoslavenskih književnosti, ukinula. U odgovoru se pozivate na zakon i pravilnik koji samim tim izgovorima kršite, jer u njemu piše da mi za nastavu treba doktorat iz uže naučne oblasti, koji sam ja odbranila na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu na katedri za Srpsku i južnoslavenske književnosti.
Djeluje kao da pravilnik niste ni pročitali, a zašto biste ga i čitali, kad je dovoljno da ti kažeš kako treba, a oni da poslušaju. Da išta o književnosti znate, znali biste da posao književnika nije da piše udžbenike i praktikume nego naučne monografije, a ja ih imam dvije, treća je u štampi. Kako bi javnosti bilo jasnije, tri monografije u zbiru nose 21 bod, dok bi 50 udžbenika i praktikuma i dalje nosilo 0 bodova, oni se ne boduju. Jedna od tih monografija je već 14 godina nezaobilazna literatura za tumačenje Meše Selimovića u Srbiji i regionu, na šta vam je i ukazao predsjednik komisije u svom prigovoru na koji nikada niste odgovorili. Toliko o vašim argumentima.
Poenta je da se ovdje ne radi samo o meni. Duže od deset godina, umjesto da podstiče nauku, univerzitet po principu šalterske službenice govori “fali ti jedan papir“ te izmišlja slične izgovore da stotine ljudi više puta bira u docente, a nekima daje otkaz. Nedavno sam se nasmijala kada si u intervjuu rekla da udžbeniku Emira Ćorovića nešto fali jer je objavljen u Crnoj Gori, a ne u Srbiji. Slali ste kolege u ministarstvo po potvrde koje ne postoje, s pečatom koji ne postoji i delovodnim brojem koji ne postoji, tražili im projekte koji ne postoje. I samo i jedino tebi i tvom bratu nije nedostajao nijedan papir, nijedan pečat. Stvarno mislite da neko i dalje vjeruje u to?
Draga Zana, ti si ta nad čijim referencama visi ozbiljan znak pitanja. Mislim da si se svim ovim dovoljno kompromitovala i da je krajnje vrijeme da podneseš ostavku i vratiš univerzitet studentima, jer on njima i pripada”.