Jučer je u Tutinu održana peta redovna sjednica Skupštine Općine na kojoj je usvojeno 15 tačaka dnevnog reda. Usvajanje Statuta ustanova za sport, kulturu i turizam izazvalo je brojne polemike od predstavnika opozicije koja je aktivno učestvovala u diskusijama.
U veoma dinamičnoj i žustroj diskusiji briljirali su opozicioni odbornici, među kojima se naročito istakao Faris Rešović iz Stranke pravde i pomirenja (SPP), koji je, između ostalog, postavio pitanje odgovornosti za dugogodišnju izgradnju sportske hale u Tutinu.
On je na početku sjednice prdložio dopunsku tačku dnevnog reda koja bi se ticala podnošenja izvještaja o finansijskom poslovanju Općine Tutin, međutim, taj je prijedlog odbijen pod obrazloženjem da je utoku izrada tog izvještaja i da će on uskoro biti prezentovan javnosti.
Rešović je svojim oštrim, ali utemeljenim izlaganjem o dvadesetogodišnjoj izgradnji sportske hale, višefaznom uređenju gradskog trga, nedovršenoj zgradi općine i nepostojanju osnovne infrastrukture poput trotoara, pokazao da Tutin ima političare koji su spremni ukazati na suštinske probleme građana umjesto da se bave političkim nadmudrivanjem.
“Ne mogu da prihvatim ni kao odbornik ni kao bivši novinar, ni kao neko ko je sada dio političke sfere u društvu da neko može da laže, i nama je to najlakše da kažemo da je država kriva, država nam nije dala pare i stopira projekte. Da li je moguće da je samo država odgovorna što se sportska hala gradi 20 godina? Što trg radimo u 27 faza. Što zgradu opštine ne možemo da završimo i što nemamo jedan normalan trotoar u gradu. Što nam ni jedna kulturna institucija ne radi, što nam je sport upropašten, što nam djeca trpe zbog svih malverzacija koje se vrše u sferi sporta. Je li zaista samo država odgovorna?”, upitao je Rešović, izazvavši muk u skupštinskoj sali.
Jučer se tokom skupštinskog zasijedanja u Tutinu vidjelo da ovaj grad ima mlade i elokventne političare, naročito one iz opozicionih redova, koji su svjetlo u mraku i jedina nada da do promjena može doći.
Ovakav pristup opozicionih političara daje nadu da je moguć drugačiji način vođenja politike u ovoj sandžačkoj općini, gdje će se problemi rješavati sistemski i u interesu građana, a ne parcijalno i pod izgovorom nedostatka podrške sa viših nivoa vlasti.