Skoro dvije decenije aktuelni su problemi koji se tiču generalnog stanja u kojem se nalazi životna sredina u Novom Pazaru. Rijeke su posebno ugrožene i izložene su svakodnevnom zagađenju što se očituje u ogromnim količinama smeća, otpadnim vodama koje se direktno ispuštaju u vodotokove iz klanica, industrijskih postrojenja za farbanje tekstila i prerade mermera i građevinskog materijala, ali i direktnim ispuštanjem ljudskih fekalija, odnosno kanalizacionih cijevi iz kojih se ljudski izmet direktno uliva u rječni tok.
Piše: Fahrudin Kladničanin
Takve slike se uglavnom viđaju u gubernijama trećeg svijeta u kojima je civilizacijski i ekonomski napredak nemoguć. Suočene sa ovakvim iživljavanjem i otvorenim nasiljem kojima su kontinuirano izložene rijeke mijenjaju svoju boju i prostom anamnezom je moguće utvrditi ko u datom momentu sprovodi zločin nad rijekom i njenim životom.
Tako su naše rijeke krvave, modre, anemične, blijede, crne. Na ovaj način i grad Novi Pazar se pridružuje globalnom zagađenju svijeta, jer Trnavica se uliva u Jošanicu, ona u Rašku, Raška u Ibar, potom u zapadnu Moravu, a krajnje odredište Crno More, odnosno u sestrinu nam Turkey.
U ovim danima kada je rijeka Raška suočena sa ekstremnim zagađnjem alarmiralo je pobunu građana i njihovo samoorganizovanje, što je nesvakidašnji događaj u burnom i dinamičnom Novom Pazaru. Ne počinje sve od mene, ili nas, ili njih.
U posljednjih dvadest godina u Novom Pazaru postojale su ekološke organzacije i ekološki aktivisti koji su bili iskreno i ljudski posvećeni ekologiji i zaštiti životne sredine.
U oktobru 2004. godine osnovana je organizacija “Raškin sliv“ čiji je cilj bio zaštita rječnog toka rijeke Raške i njenih pritoka. Generalni sekretar oranizacije bio je Ibro Mehmedović, radnik JKP “Vodovod i kanalizacija“, novinar i ekološki aktivista. On je vrlo često u svojim nastupima govorio kako je sliv rijeke Raške vrlo specifičan, sve pritoke koje su ulivaju u rijeku, čine da njen sliv bude zvjezdastog oblika.
Nakon osnivanja organizacije svake godine su u saradnji sa Zavodom za javno zdravlje iz Kraljeva rađena mikrobiolšoka ispitivanja rečnog toka rijeke Raške, a lokacije gdje se uzrokovala voda bile su: Uvor u Delimeđu, izvor u Sopoćanima, Pazarište, Ribnja, Jerka, Sebečevo, Pojla, Lug, otel Vrbak i Kvantaška pijaca. Također, voda je uzrokovana iz Jošanice, koja je zbog deponije Golo brdo imala i ima velikih problema sa zagađnjem, kao i potoka sa Golije i Rogozne. Prema rezltatima jednog ispitivanja sprovedenog 2007. godine utvrđeno je da u 1000 mililitara vode ima 650.000 živih bakterija.
Jedno od posebnih zagađivača bilo je uvorište u Delimeđu, pa je organizacija “Raškin sliv“ tokom 2006. godine pokrenula inicijativu za zaštitu uvorišta. Tri godine je trajala procedura koja je podrazumevala izradu projekta, dobijanje raznih dozvola i na kraju pronalaženje sredstava, a tada je novac za zaštitu uvorišta obezbijeđen od američke fondacije Mercy Corps koja je tada sprovodila razne programe u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu.
U proljeće 2009. godine zaštićen je uvor u Delimeđu. Sve do 2010. godine tada jedina ekološka organizacija u Novom Pazaru je pronalizla sredstava i radila mikrobiološka ispitivanja vode i obavještavala javnost preko različitih kanala komunikacije, uglavnom tradicionalnih medija, jer intenzitet korišćenja društvenih mreža tada je bio minoran.
Grad Novi Pazar tada nije imao institucije, kao što je Zavod za javno zdralje, danas deceniju poslije, formirane su neopodne institucije, ali rezultata ispitivanja i obavještavanja javnosti nema, ili autor ovog teksta sa istima nije upoznat.
Suočen sa bolestima i godinama starosti Ibro Mehmedović se početkom 2011. godine povlači u mirovinu, dok organizacija “Raškin sliv“, vrlo brzo prestaje da postoji. Jedno je izvjesno i sasvim sam siguran tačno, a to je da je sliv rijeke Raška zagađen petostruko u odnosu na rezultate ispitivanja koje je svojevremno radila organizacija “Raškin sliv“.
Ekološka situacija i stanje životne sredine u Novom Pazaru više je nego alarmantno i zahteva hitno reagovanje nadležnih institucije, lokalne i republičke vlasti. U lokalnij historiji grada malo je građanskih protesta koje su tematski bili fokusirani na pitanje životne sredine.
Prvi protest organizovan je na jesen 2006. godine i iniciran je od strane lokalnih organizacija civilnog društva i političkih partija zbog štrajka radnika JKP “Čistoća“ koji mjesecima nisu odvozili smeće zbog neisplaćenih zarada, pa je grad bio zatrpan smećem i smradom koji se mjesecima širio i doveo je do ozbiljne ekološke katastrofe. Taj protest bio je usmjeren protiv tadašnje lokalne vlasti i gradonačelnika Sulejmana Ugljanina.
Početak kraja vlasti i dominacije SDA Sandžaka u Novom Pazaru, između ostalog, utemeljen je na kakvoj takvoj zelenoj agendi. U godinama nakon ovog organizovane su mali protesti građana u novopazarskim naseljima zbog različitih ekološki problema, ali nikada u velikom obimu i istrajnim zahtjevima. Stanje životne sredine, rječnih tokova, sječe drveća, ukazivanje na problem divljih deponija, politički je artikulisala i Zelena ekološka partija “Zeleni“ koja je tada postojala u Novom Pazaru, a čiji predsjednik je bio Mithat Nokić.
Iz priče sa ljudima koji su svoj rad zasnivali na zelnoj agendi često se potencirala nezainteresovanost građana za ove probleme i da je to, prosto rečeno, bitka sa vetrenjačama. Mnogu su odustali, nastajali su novi, ali nikada inicijative za zaštitu životne sredine, jednog od izuzetno zagađenih gradova u Srbiji nisu zaživjele u punom kapacitetu.
Narativ opšte histerije u kojoj se ovo društvo nalazi, kao i bezskrupulozno očuvanje lokalni tvrđava vlasti guši svaku moguću potencijalnu građansku inicijativu, koja bi mogala da aritikuliše nagomilano nezadovoljstvo građana.
Prije nekoliko dana, usled do sada nerazjašnjenih okolnosti, jer je istraga u toku, u rijeku Rašku iz Gradske Toplane danima je tekao mazut, koji je, sasvim izvjesno, napravio nesagledivu ekološku katastrofu. Raška kao simbol grada, opjevana u raznim pjesamama suočena je sa potpunom devastacijom, sasvim je izvjesno, zbog nečije neodgovrnosti.
U vezi sa tim događajem građani su na različite načine reagovali, ali je sled događaja, išao tako, gde je građanski aktivista Teo Taraniš u ad hoc inicijativi pozvao građane da se isti dan okupe na platou ispred rijeke Raške, odakle je ukazano na neopodnost postojanja vladavine prava i funkcionisanja institucija kako bi se navedeni problem riješio.
Poslije dužeg perioda, prvi put je grupa građana ustala da jasno ukaže na problem koji postoje kada je životna sredina u pitanju. Rijeka Raška pardigma je političkog, društvenog, ali i mentalnog duha grada u kojem ona stotinama godina teče: kakve su nam rijeke, takav nam je život!
Heftu dana nakon toga ubrzo je formirana i incijativa “Za zdrav Novi Pazar“ koja je inicirala i organizovala skup koji je u nedjelju održan u Novom Pazaru. Skup je podržan od različitih aktera iz lokalne zajednica, a nadležnim organima je ostavljen rok od mjesec dana za rješavanja navednog problema.
Najvažnije u cjelokupnoj ovoj priči je probuđen građanin, koji ne okreće glavu i izbjegava da se selami zbog političkih i drugih razloga, ili ne vidi slona u avliji i ne osjeća smrad sopstvenog izmeta koji mu čuči ispod prozora. Građanin kakav god on bio glasno je ukazao na postojanje problema i zatražio ne mnogo, ali taman toliko, da problem koji postoji bude riješen ili rješavan u doglednoj budućnosti.
Dok nam sa skupštinskih govornica lokalnog parlamenta od predstavnika naroda stižu anateme koje isti taj narod isključuju iz demosa i krive za cjelokupno stanje i ekološki pisnitluk u čaršiji, svjesno se zaboravlja na suštinski postulat koji počiva na vladavini prava i funkcionisanju institucija koje su u punom kapacitetu odgovorne za krvave rijeke i ubijani život u njima. Nadam se da će probuđeni građani istrajati u svojoj borbi, zahtjevima i da se neće već poslije prespavane noći umoriti i završiti svoju humanu misiju. Rijeke su blagodat, one spajaju i mire.
Autor je građaniski aktivista i izvršni direktor Akademske inicijative “Forum 10” iz Novog Pazara
Izvor: Sandzacke.rs
.