Stari predsjednik je novi predsjednik. Za njega je prvo pitanje da li stvarno želi da vodi zemlju u Evropsku uniju. Jer rat u Ukrajini donosi Beogradu berićetnu ponudu Brisela, komentariše Folker Vagener, urednik BHS redakcije Deutsche Wellea.
Da li je iko očekivao drukčiji ishod? Aleksandar Vučić, div bebećeg lica, dobio je izbore. Stari predsjednik je novi predsjednik. Opisuju ga kao autokratu ili režisera “hibridne demokratije” i tako pokušavaju da ga delegitimišu, ali recept za uspjeh ovog moćnika koji deset godina šeta sa funkcije na funkciju leži u ekonomiji.
Mlađa generacija često sjedi na spakovanim koferima, ako već odavno nije u Beču ili Frankfurtu. Oni koji ostaju rijetko imaju nešto protiv Vučića. Srpski BDP po glavi stanovnika je u prošlih pet godina porastao za zavidnih četrdeset posto. Nezaposlenost se smanjila, državni dug se držao u granicama, devizne rezerve su izdašne.
To očigledno pali jer se osjeti u frižideru i na bankovnom računu. Vučić, proklinjani stabilokrata koji tlači medije, dijeli radna mjesta po partijskoj knjižici i kontroliše policiju, tajnu službu i pravosuđe, nikako nije dobio izbore nacionalističkim patosom, naprotiv.
Vučićeva politika je slobodna od ideologije. Njegova SNS je catch all pokret, koji natkriljuje sve i svakog. Opoziciju je pretvorio u patuljke i marginalizovao ekstremne nacionaliste, barem do ovih izbora, kada neki od njih slave povratak u parlament. Program SNS se zove Vučić, jedina ideologija je moć.
Ali, sada mora da odluči: Brisel ili Moskva? Bliskost Beograda Moskvi, često opisivana kao “patološka ljubav”, nalazi se na teškom ispitu tokom rata u Ukrajini.
Oprosti im, jer ne znaju šta hoće, moglo bi da se parafrazira. Vučić, kao nekad Tito, žonglira između Istoka i Zapada. Od Rusa, takoreći najboljih prijatelja, gas stiže po prijateljskoj cijeni, ali Beograd istovremeno već 15 godina prima alimentaciju iz Brisela – do sada tri milijarde eura. O ulaznici u EU se pregovara već osam godina, zavodljivo sporo.
Baš na tom mjestu stiže vjetar u leđa za malodušne pristupne pregovore. Rat u Ukrajini je svašta izvrnuo naglavačke, piše DW.
Brisel je godinama kao mazga ponavljao zahtjeve u pravcu zemalja Zapadnog Balkana, a sada je širom otvorio vrata EU. Najednom se više ne radi o pravnoj državi, slobodnim medijima i borbi protiv korupcije. Sada balkanske zemlje, posebno Srbiju, valja zaštititi od Putinovih apetita. Ali, prvo Beograd mora da se odluči.
Slovenski prijatelji su Beogradu dragi i dragocjeni. Pravoslavna braća dugo blokiraju prijem Kosova u UN. Beograd se još ne odriče takozvane kolevke srpstva, iako je ova faktički odavno nezavisna, što prihvata polovina država svijeta.
Nije čudo, dakle, da Vučić samo ispotiha podržava rezolucije UN protiv Moskve. Sankcije je odbio, ali tada su važila pravila predizborne borbe u Srbiji. Sad su glasovi prebrojani, moćnik Vučić je požnjeo podršku.
Od sada je jedino pitanje šta će sa tom podrškom? Ruski napad na Ukrajinu otvorio je Beogradu diskontnu ponudu iz Brisela. To je istorijska šansa. Srbija treba da bude evropska i evropejska. To bi bilo dobro za ceo region.
Izvor: Deutsche Welle