Piše: Feho Jahović
Malo, malo pa neki Albanac sa Kosova posjeti Novi Pazar i BNV. Malo, malo pa neki Azizi metne ćulah nekom bošnjačkom djetetu u nekom sandžačkom selu. Malo, malo pa nam neki od tih musafira sa Kosova, koje primimo širokog srca i otvorenih ruku, kaže da mi nismo ono što jesmo, nego smo ono što nam oni kažu. Malo, malo pa nam naše gostoprimstvo izađe na naš bošnjački naivni nos.
Da, jer samo naivni ili ludi mogu ugostiti one koji te negiraju i vrijeđaju, koji ti otvoreno, u sred tvoje kuće, kažu da nisi Bošnjak, već asimilirani Albanac. I sve to ne bi poprimilo dramatične razmjere da takvu aktivnost ne sprovodi nazovi bošnjačka elita i naši legitimni predstavnici.
Eto, onomad dovedoše u našu čaršiju nekog značajnog Albanca sa Kosova. Kažu ministar u Vladi Republike Kosovo Hoti. “Pa bujrum”, kao uvijek rekosmo.
A onda ga Sulejman Ugljanin, vijećnik BNV i predsjednik SDA Sandžaka, prošeta čaršijom i povede na mjesto spomen ploče Aćif efendiji. I gle čuda, Hoti neće fatihu proučiti. Svi oko njega ruke gore, Hoti ruke nizase. Ko ono vaktile kad bi bošnjački komunisti dokazivali privrženost partiji, pa na dženazi ne bi htjeli čučnuti, niti fatihu proučiti. Ma ni babu rođenom.
I nije Hoti jedini. Nema ti u toj Vladi Kosova ministra koji hoće, ili zna, harfa beknuti. Od Rugove do Tačija, svi su ili napustili islam i prihvatili katoličanstvo, ili ga se stide ko dijete kad piški u pelene.
I neka ih. Niko njih ne tjera da budu muslimani. Njihovo je puno pravo da se stide islama. Demokratija, a i u vjeru nema prisile kaže Kur'an. No, što li se mi tjeramo da nam oni budu kao uzor? Da nam potpuno drugi mentalitet i narod budu vodilja. Da nam nameću da smo mi oni. Da mi za njihove interese ovdje dižemo prašinu a kad se prašina slegne da mi ostanemo prašnjavi i Bogami i gubavi.
Upamet Bošnjo!
Navodi iznešeni u ovom tekstu su lični stav autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Sandzacke.rs.