U Sandžaku se, u jeku predizborne kampanje i psiholoških i političkih priprema za najavljene parlamentarne i lokalne izbore, još jednom potvrdilo da ne biva onako kako je rečeno, već isključivo onako kako je suđeno.
Dok su sandžačke političke stranke neumorno promovirale svoje programe i plan aktivnosti u narednom četverogodišnjem periodu, bjesomučno se takmičeći ko će veću količinu primamljivih i atraktivnih predizbornih obećanja plasirati potencijalnom glasačkom tijelu, iznenada i potpuno neočekivano, pojavile su se vijesti o novoj i dosad nepoznatoj bolesti koja se širi kineskom regijom Wuhan. Uskoro neželjeni gost dobi i svoje zvanično ime – COVID-19.
U početku Wuhan i virus korona zvučali su kao nešto nepojmljivo i daleko od Sandžaka, Srbije i Balkanskog poluotoka. Uskoro su slijedile vijesti o masovnoj epidemiji koja nemilosrdno kosi stanovništvo ove oblasti, ali u Sandžaku je teško bilo što primijetiti i pridati mu dužnu pažnju od kontinuiranih i iscrpljujućih političkih svađa i hroničnog političkog rotluka. U Sandžaku već godinama ne važe usvojene astronomske zakonitosti. Za Sandžaklije se već duže vrijeme Zemlja ne okreće oko svoje ose, već oko trojice sandžačkih političkih lidera i njihove volje i ambicija. Sandžačko sveto političko trojstvo (Ugljanin, Ljajić, Zukorlić) okupiralo je sve pore našeg svakodnevnog života, da jedva imamo vremena da se sjetimo porodice, djece i nas samih. Dok su se sandžački otac, sin i sveti duh rasipali i razmetali s naučno-fantastičnim predizbornim obećanjima, mali i nezaustavljivi virus korona neometano je prešao kinesku granicu i počeo svoj strašni pohod planetarnih razmjera.
U Srbiji su vijesti da je mali podmukli masovni ubica već stigao u susjednim zemljama u početku dočekane s podsmijehom, ironijom i omalovažavanjem. Štaviše, širenje takvih informacija u početku je imalo tretman subverzivnog i antidržavnog djelovanja.
Na prvoj konferenciji za javnost ne zna se ko je više ismijavao opasnost od virusa korona: da li eminentni medicinski stručnjaci ili aktuelno političko rukovodstvo. Čak nam je jedan afirmirani srpski ljekar toplo preporučivao da skoknemo do Italije u šoping jer je ovo idealno vrijeme za kupovinu zbog neviđenih popusta u cijeni.
I dok smo mu se smijali u lice i potcjenjivali njegovu razornu i uništiteljsku moć, mali je ubica zakucao i na vrata Srbije. Kao da nam je htio reći: ko se zadnji smije, najslađe se smije. Kad konačno shvatiše da je vrag odnio šalu, i srpski ljekari i srpski političari naglo se uozbiljiše i konačno očima surovih činjenica sagledaše realnost. Umjesto da bezbrižno idemo u šoping do Trsta, naša najdalja putešestvija svedoše se na putovanja do čaršije i nazad, a najomiljenija destinacija preko noći posta kuća i soba.
U Sandžaku je vijest da virus korona više nije daleko od naše regije i da ćemo uskoro živjeti u uvjetima vanrednog stanja u prvi mah prihvaćena s priličnom dozom zbunjenosti i uspaničenosti. Ljudi su pohrlili prema prodavnicama i počeli sa stvaranjem zaliha. Iako su mediji upozoravali da za tim nema nikakve potrebe i da su robne rezerve u osnovnim životnim namirnicama dovoljne da podmire potrebe građana u dužem periodu, strah od neizvjesnog u početku je bila jača, ali već prvi dani vanrednog stanja u tom su pogledu donijeli smirenje. Što se tiče snabdjevenosti u trgovinama, nije došlo do bitnijih promjena, što je odmah zaustavilo građane u njihovoj namjeri da gomilaju zalihe.
Početak vanrednog stanja u Sandžaku obilježile su tri činjenice: verbalno prepucavanje u Beogradu između predsjednika Vučića i generalnog sekretara SDA Sandžaka Ahmedina Škrijelja po pitanju stacioniranja vojske u Sandžaku u uvjetima vanrednog stanja, dodjeljivanje prava na organiziranje i realiziranje nastave na daljinu na bosanskom jeziku nevladinoj organizaciji Matici bošnjačkoj i lokalnoj novopazarskoj televiziji Sandžak TV od strane Ministarstva prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije, koje su pod neposrednom i potpunom kontrolom Stranke pravde i pomirenja Muamera Zukorlića, uz bezobzirno i očigledno potiskivanje najvažnijeg predstavničkog organa bošnjačkog naroda u Republici Srbiji, odnosno Bošnjačkog nacionalnog vijeća, i najljepši dio priče da, bar za sada, virusu korona nije omiljena destinacija Sandžak i da je broj oboljelih minimalan, skoro zanemarujući.
Što se tiče prve storije koja je uzburkala političke duhove u Sandžaku i šire, ona je imala vrlo neprijatan tok i epilog. Na zajedničkom susretu predsjednika Vučića i predstavnika svih političkih stranaka koje djeluju na prostoru Republike Srbije o odlaganju zakazanih političkih izbora došlo je do vrlo oštrog verbalnog duela između predsjednika Republike Srbije i generalnog sekretara SDA Sandžaka Ahmedina Škrijelja. Kako mediji izvještavaju, Škrijelj je predsjedniku Vučiću rekao da “ne smije da šalje vojsku i policiju u Sandžak jer ih tamo narod neće i da ne smije da uvodi tamo policijski čas”. Na daljnje upadice Škrijelja Vučić mu je ljutito rekao: “Molim Vas i savetujem vam da ne radite ništa protiv državnih organa Srbije. U protivnom, garantujem Vam da ću Vam skinuti taj cinični osmeh s lica.” Prema svjedočenju učesnika dijaloga Muamera Zukorlića, taj razgovor kulminirao je prijetećom Vučićevom rečenicom: “Ukoliko nešto preduzmete protiv vojske, to neće valjati za Vaš narod.”
A onda je uslijedilo još jedno neprijatno iznenađenje. Ministar prosvjete Republike Srbije Mladen Šarčević u realizaciji projekta “nastava na daljinu” potpuno zaobilazi krunsku instituciju bošnjačkog naroda u Republici Srbiji, odnosno Bošnjačko nacionalno vijeće, kojoj je bošnjački narod prije godinu i po dana na izborima dao legitimitet i legalitet da u oblasti nastave na maternjem bosanskom jeziku zastupa svoj narod, i potpisao sporazum s nevladinom organizacijom Matica bošnjačka i lokalnom televizijom Sandžak TV. Opće je poznato da je i pomenuta nevladina organizacija i pomenuta lokalna televizija pod potpunom kontrolom SPP-a i njenog lidera. Ministarstvo prosvjete ne samo da je odbilo prijedlog i zahtjev Bošnjačkog nacionalnog vijeća da se nastava na daljinu emitira preko javnog servisa svih građana Srbije – RTS-a, kako bi svi učenici bošnjačke nacionalnosti diljem Republike Srbije mogli pratiti ovaj oblik nastave, već je napravilo presedan, da jedna obična nevladina organizacija kao što je Matica bošnjačka, koja nema nikakav legitimitet, predstavlja bošnjački narod u Republici Srbiji i jedna lokalna televizija kao što je Sandžak TV s vrlo skromnim dometom vidljivosti organizira i realizira nastavu na daljinu na bosanskom jeziku. Ovaj potez Ministarstva prosvjete govori o dvije strane namjere i namjene ovakve odluke: da se anuliraju i snagom sile potisnu zakonska prava Bošnjačkog nacionalnog vijeća i da se vještački isforsira jedna partija i jedan lider – koji su po volji Beograda.
Ovakvom nepovoljnom toku događaja, istini za volju, u izvjesnoj mjeri doprinio je i predsjednik SDA Sandžaka i nosilac liste “Samoopredjeljenje”, kao i vijećnik u BNV-u Sulejman Ugljanin, koji je političke ideje i projekte sebe i svoje partije, poput “specijalnog statusa Sandžaka”, i usku saradnju s izvjesnim albanskim krugovima nosiocima ideje “Albanci svi i svuda” često promovirao preko Bošnjačkog nacionalnog vijeća, iako je u tom pogledu više puta izražavala svoje oštro protivljenje i negodovanje koaliciona lista “Vakat je”. Također i neodmjerene i neracionalne izjave istih o izlasku Bošnjaka iz obrazovnog sistema Republike Srbije samo su pogoršavale odnose s Beogradom, dovodile do kontraefekata i nepotrebnih tenzija. Nepromišljeni i neodmjereni politički egzibicionizam, umjesto da dovede do privlačenja novog biračkog tijela, samo je uplašio, raslojio i zbunio staro biračko tijelo.
Najljepši dio aktuelne priče o Sandžaku svakako je priča o najtežem iskušenju u kojem se Sandžak našao u mirnodopskim uvjetima. Virus korona je u stravičnoj ofanzivi u Evropi i šire. Na svu sreću, epidemija još uvijek nije zahvatila Sandžak. U najvećem sandžačkom gradu Novom Pazaru još uvijek nijedno lice nije zahvaćeno virusom. Opominjuće djeluju vijesti da je nedavno dvoje lica u Sjenici i jedno lice u Prijepolju zahvaćeno virusom, ali sve su ovo još uvijek jako skromne brojke i svi stanovnici Sandžaka se nadaju da do drastičnog povećanja oboljelih neće doći.
Dobre vijesti dolaze i iz crnogorskog dijela Sandžaka, gdje još uvijek nijedno lice nije pozitivno na virus korona i u tom pogledu teritorija Sandžaka i u Srbiji i u Crnoj Gori prednjači i primjer je koji ulijeva nadu u bolje sutra u borbi s ovim nevidljivim neprijateljom. Naravno da Sandžaklijama psihički teško padaju sve mjere koje se preduzimaju u cilju suzbijanja aktuelnog neprijatelja broj jedan, ali smo svi svjesni da se strogim pridržavanjem određenih mjera jedino može pobijediti ovaj grozomorni virus.
Najveći strah vlada od eventualnog masovnog povratka ljudi iz dijaspore, iz zaraženih područja, ali strogom kontrolom ulaska u zemlju ta opasnost svedena je na minimum.
Sandžaklije kroz historiju život nije mazio. Prolazile su kroz mnoge nevolje i golgote i uprkos svemu opstajali. Riječ karantin nama je odavno poznata, i to kroz njene različite pojavne oblike (medicinski, politički, psihički, ekonomski). Sandžak je već decenijama jedan veliki ekonomski karantin, bez ijedne strane i domaće investicije. Ono što je pozitivno i k čemu streme svi stanovnici Sandžaka svakako je težnja da se virus korona ne proširi u ovoj regiji i da ne odnese nijednu žrtvu. U tom pogledu, Sandžak je za sada svijetla tačka u Srbiji i Crnoj Gori. Nadamo se da će to do kraja ove teške, neizvjesne i iscrpljujuće borbe i ostati.
Izvor: STAV