Bilo je to vrijeme kada se pošast velikodržavnog projekta “Zeleni ćulah” širila Sandžakom. Propagandna asimilatorska grupa okupljena kroz udruženje “Kosovo za Sandžak” harala je sandžačkim gradovima. Već uveliko je vrbovala naše političare, cijelokupne strukture unutar stranaka, intelektualne zajednice i Bošnjačko nacionalno vijeće.
Svi su šutjeli pred očitom najezdom albanizacije i negiranja bošnjačkog nacionalnog identiteta. Bojali su ih se. Bili su agresivni sa svojom mašinerijom, stranicama na društvenim mrežama i portalima koje su posjedovali. I onim malobrojnim društveno angažovanim intelektualcima je bilo lakše pisati o tramvajima i jelenima nego stati na branik napadnutog bošnjačkog identiteta.
Propagandna grupa kojom je rukovodio Ismet Azizi toliko je bila je toliko osiona da su počeli mijenjati nazive naših institucija, predlagati albanizovane nazive ulica i albanizovati čak i bošnjačka mezarja. Bošnjačko nacionalno vijeće su zvali Sandžačko nacionalno vijeće, termin “Bošnjak” se izbacivao iz svih naziva, a Bošnjake su počeli nazivati Sandžaklijama. Predlagali su se nazivi ulica u Novom Pazaru po Ibrahimu Rugovi, pa čak i Majki Terezi.
Azizi je jezdio Pešterom sa punim gepekom ćulaha. Metno bi ih na glavu svakom djetetu koje bi sreo uz put. Fotografisao bi ih i time dokazivao da u Sandžaku navodno nema Bošnjaka, da su sve Šiptari.
Tada smo sasvim usamljeni, kao jedan mali bošnjački portal, odlučili da nećemo da šutimo. Neka drugi šute, ali mi nećemo. Krenuli smo u rat sa mnogo nadmoćnijim neprijateljem. Imali smo samo riječ i to pisanu. Oni su imali ogroman novac i tamnu vidljivu i nevidljivu silu koja je stajala iza njih.
Danas, iz ove perspektive, vidimo da se radi o globalnoj svjetskoj igri, zonama uticaja na Balkanu i prepuštanju trima velikim nacijama – albanskoj, srpskoj i hrvatskoj da drže pod kontrolom određena područja. Sandžak je, prema planu, trebao prestati biti bošnjački i trebalo ga je prepustiti albanskoj zoni uticaja.
Krenuli smo pisati i objašnjavati ljudima o čemu se radi. Otkrili tajni plan “Zeleni ćulah”. S prva su svi bili rezervisani, mnogi su nas napadali, govorili kako izmišljamo i da smo srpski igrači. Da kvarimo bošnjačko-albanske odnose. Ali, kako je vrijeme odmicalo, činjenice su nam davale za pravo. Svakim danom se potvrđivalo ono o čemu smo pisali. Javljali su nam se insajderi koji su prisustvovali nekim čudnim sastancima sa albanskim obavještajcima prilikom ekskurzija u Albaniji.
Zatim su sasvim stidljivo neki mediji počeli preuzimati naše tekstove i narative. Slijedili su ih i naši intelektualci. Ne veliki broj, ali priključili su se tekstovima i reagovanjima. I Sarajevski mediji su stali uz nas. Pisali su o albanizaciji. A zatim političari i političke stranke. Sve su se distancirale od projekta koji se naočigled sprovodio. Sve, osim jedne. Bila je to SDA Sandžaka koja je uporno gurala Azizija.
Kroz BNV mu finasirala knjige. Sulejman Ugljanin ga je primao u svoju porodičnu kuću, a Azizi bi zauzvrat njega vodao po Kosovu i kosovskoj dijaspori. U jednoj od tih posjeta Albanci su sa Ugljaninom razvili zastavu Velike Albanije. Na karti su se sasvim jasno vidjeli dijelovi Sandžaka u sklopu Velike Albanije. Došli smo u posjed fotografije i objelodanili je. SDA Sandžaka je sve dublje tonula. Na predizbornim skupovima ove stranke izvjesni Memići je kačio albanske zastave po tribinama.
Na kraju se to obilo o glavu SDA. Azizi im je devastirao stranku. Otjerao glasače. Mnogi su po prvi put zbog njega odlučili glasati drugu stranku ili ostati kod kuće. A SDA je pala na svoj historijski minimum. Doživjela fijasko i od prve stranke Bošnjaka postala trećeplasirana.
Gubila je SDA opštinu po opštinu, da bi na kraju svojevoljno čelnu poziciju u BNV predala u ruke stranci rahmetli Muamera Zukorlića. Uslijedila je nova većina u BNV oličena u koaliciji SPP-SDA. Predsjednica BNV je postala kadar SPP. SDA je kapitulirala.
Kapitulacija SDA Sandžaka značila je i kapitulaciju projekta albanizacije. To smo od prvih dana govorili. I sasvim očigledno, vrata BNV postala su “zaključana” za Azizija i njegov projekat albanizacije Sandžaka.
Nestao je. Ugaslo je njegovo crveno svjetlo. Ugasili smo ga mi. Naš portal. Naši saradnici. Pobjedili smo te Azizi kao što smo ti i obećali. Obećali smo i da ćemo albanizovane kadrove SDA (kojekakve Mirze i Dine) otjerati iz BNV. Rekli smo ti Azizi da ćemo ti zabraniti pristup Sandžaku. Da ćeš postati persona non grata u BNV. Obećano smo ispunili. Naš nijet je bio iskren i jasan. Da ne dozvolimo da gazite dostojanstvo ovog napaćenog naroda. Ne damo to ni Srbima ali ni Šiptarima.
Post festum:
A ako neko, kojim slučajem opet krene primati Azizija, obećavamo mu unaprijed politički put SDA Sandžaka i trajno političko smetljište.
Izvor: Sandzacke.rs