Prošle subote održane su odvojene vanredne sjednice Mešihata i Sabora Islamske zajednice u Srbiji na kojima su usvojeni prijedlozi izmjena i dopuna Ustava Islamske zajednice u Srbiji. Podsjećanja radi, upravo je zbog neusklađenosti pravnih akata IZUS muftija Mevlud Dudić bio uskraćen imenovanja na poziciju muftije. To je, kako je istaknuto u Rijasetu IZ u BiH, odloženo dok se ne usklade pravni akti ovog Mešihata s pravnim aktima Islamske zajednice u BiH. Pored toga što bi se u najviši pravni akt IZUS trebao inkorporirati stav da je ovaj Mešihat dio jedinstvene IZ u BiH, sporan je bio i naziv ovog najvišeg pravnog akta, odnosno Ustava Islamske zajednice u Srbiji. Pravni je nonsens bio da u jednom pravnom sistemu postoje dva ustava, kako je sada slučaj.
Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ
Pored ovih zaključaka, kao druga, ali ne i manje važna vijest, saopćeno je da su, nakon raspisanih izbora za reisul-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Mešihat i Sabor IZUS za kandidate na funkciju vrhovnog poglavara muslimana jednoglasno predložili poslanika u Skupštini Srbije i predsjednika Stranke pravde i pomirenja Muamera Zukorlića i dr. Huseina Kavazovića. I to upravo ovim redoslijedom: Muamer Zukorlić, pa reisul-ulema Husein Kavazović.
U reakciji na ovu kandidaturu Zukorlić je istakao nekoliko zanimljivih stavova, poput onog da reisul-ulema Kavazović, u odnosu na njega, na prvi pogled, u određenoj prednosti, jer “u njegovim rukama su mehanizmi utjecaja na značajan broj biračkog tijela i određenih ljudi i autoriteta u IZ”. Valjda poučen ličnim iskustvom u dugogodišnjem rukovođenju Islamskom zajednicom u Sandžaku, Zukorlić je indirektno optužio reisa Kavazovića za navodni utjecaj na delegate u Saboru. Političkom terminologijom mogli bismo zaključiti da je s ovim Zukorlić krenuo u prljavu kampanju.
Ipak, značajnije od toga jeste svojevrsni presedan da se jedan političar i predsjednik jedne omanje političke stranke kandidira za mjesto vrhovnog vjerskog poglavara Bošnjaka. Ne ulazeći u dublju analizu Ustava IZ, kao i pravila za kandidaturu, moramo izraziti bojazan povodom ove kandidature, jer kada kandidat može biti političar kojem je direktno nadređeni srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i premijerka Ana Brnabić, onda imamo razloga za svaku vrstu straha.
Dakle, ne treba smetnuti s uma činjenicu da Zukorlić i njegova stranka čine dio vladajuće većine u Srbiji predvođenu Srpskom naprednom strankom Aleksandra Vučića. Kada bismo htjeli biti zlonamjerni, ustvrdili bismo da zapravo Aleksandar Vučić ima svog kandidata za reisul-ulemu, a njegovim bi izborom Bošnjaci dobili reisa kome je lično nadređeni srpski predsjednik Vučić. I ne bismo bili daleko od istine.
No, pored ovoga, šta zapravo mogu biti Zukorlićevi razlozi da se kandidira na mjesto reisul-uleme? Jedan od razloga mogao bi biti to da je Zukorlić uvidio grešku koju je učinio ulaskom u politiku, a ovom bi kandidaturom jedan neuspješni politički izlet u Beograd, možda, najbolje prekinuo vraćanjem u sigurnost koju mu je pružala ahmedija. Iako je izvjesno da će utrku za reisa izgubiti, ova kandidatura znači svojevrsno vraćanje Zukorlića u Islamsku zajednicu. Jer, nije tajna, Zukorlić nije imao nekog značajnijeg uspjeha u politici.
Skoro sve izbore do sada je izgubio od svojih političkih konkurenata Ugljanina i Ljajića, a nekadašnji kredibilitet i ugled muftije zamijenio je za skupštinsku klupu u kojoj je nijemi podržavalac Vučićevog režima. Uviđa to i Zukorlić, bio je to put “s konja na magarca”. Zukorlićeva politička šizofrenost očituje se i u činjenici da se s mjesta sandžačkog muftije kandidirao na izborima za srbijanskog predsjednika (i izgubio), a da se sada s mjesta političara u srpskoj skupštini kandidira za reisa (i da će izgubiti). No, Zukorlića poraz neće omesti da nastavi svoju karijeru, jer posve je usvojio srpsku mitomanijsku logiku po kojoj je i poraz pobjeda.
Drugi razlog može biti jedna vrsta “šibicarske politike”, kojoj je nesumnjivo sklon Zukorlić, a koja bi htjela neku vrstu promocije kroz Islamsku zajednicu pred nadolazeće izbore u Srbiji. Iskoristit će Zukorlić, opet, sve resurse Islamske zajednice u Srbiji u kampanji za reisa, ali samim tim osigurat će i ličnu promociju pred vjerovatne martovske izbore u Srbiji. Ovo možda na najslikovitiji način pokazuje koliko je, zapravo, ovo muftijstvo politizirano od Zukorlića i koliko predstavlja svojevrsnu stranačku infrastrukturu Zukorlićeve partije.
Ovdje ne treba isključiti i aspekt prkosa prema Sarajevu, a kandidatura može imati i poveznice sa Zukorlićevim približavanjem Narodu i pravdi Dine Konakovića, s kojim Zukorlić i njegova stranka imaju prisne političke relacije. Ovu je prisnost nedavno potvrdio i sam Konaković, dodijelivši Zukorlićevoj BANU punih 60 hiljada KM iz budžeta s kojim raspolaže kao predsjednik Skupštine KS.
Sabor IZ u BiH Zukorlićevu kandidaturu trebao bi verificirati na sjednici 21. septembra, nakon čega će biti određen i termin sazivanja izbornog tijela za izbor reisa, kako je to i predviđeno Pravilnikom. Ipak, ostaje dilema da li je ova kandidatura u skladu s prethodno donijetim odlukama.
Podsjetimo na samo jednu, onu donesena 28. augusta 2002. godine, a u kojoj se navodi da Islamska zajednica ne promovira ni jednu političku stranku, a nosioci vjerskog autoriteta u Islamskoj zajednici ne mogu obnašati nikakvu političku funkciju. Ako je takav slučaj s imamima kojima je zabranjeno da se nalaze na listama političkih partija, zbog čega bi pretendentu za mjesto najvišeg vjerskog autoriteta to bilo dozvoljeno? Zar je moguće da predsjednik političke partije, poslanik u Parlamentu Srbije i saradnik Aleksandra Vučića postane novi reisul-ulema? Sve je moguće ako pitate Muamera Zukorlića i njegov leteći cirkus.
Izvor: Stav.ba