Kako je tekst Sandžački muftija, puta dva, u prošlom broju Stava, izazvao veliku pozornost, pa se čak i bivši reis Cerić na društvenim mrežama osvrnuo na njega, ostavljajući u izmaglicama Facebook have misao kako Stav i njegov glavni urednik podržavaju nekakvu parazajednicu u Sandžaku koja je okrenuta protiv Sarajeva, nameće se potrebnim dati neka dodatna pojašnjenja glede parazajednice, parasustava i paraustava.
Naime, stvari nisu posve jednostavne kako se žele predstaviti široj bh. javnosti koja nije dovoljno upoznata sa situacijom u Sandžaku, razlozima podijeljenosti, ali i formalno-pravnom povezanošću Islamske zajednice u Srbiji s Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini.
Naime, Islamska zajednica u Srbiji još je 2007. godine formalno-pravno istupila iz Islamske zajednice u BiH činom donošenja Ustava Islamske zajednice u Srbiji. Taj čin ostao je skoro prešućen, a sam Mustafa ef. Cerić dao je blagoslov za takav čin prisustvujući transformaciji Islamske zajednice Sandžaka u Islamsku zajednicu u Srbiji i činom pravljenja potpuno paralelnog sistema i u organizacijskom i u pravnom smislu.
Statut Islamske zajednice Sandžaka, koji je donesen 9. septembra 1998. godine, u svojoj preambuli navodi da se donosi “na osnovu člana 80. Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini”.
Ako analiziramo dokumenta Islamske zajednice, na čijem je čelu bio tadašnji muftija Zukorlić, zapazit ćemo nekoliko zanimljivih detalja.
Nadalje, u članu 2. Statuta kaže se: “Islamska zajednica svoju organizacionu strukturu zasniva na načelima Ustava Islamske zajednice u BiH.”
No, muftija Zukorlić i Islamska zajednica Sandžaka 27. marta 2007. godine u Novom Pazaru donose Ustav Islamske zajednice u Srbiji. Dakle, Islamska zajednica Sandžaka evaluira u Islamsku zajednicu u Srbiji, a Statut prerasta u Ustav. Naravno da islamska zajednica koja se smatra sastavnim dijelom Islamske zajednice u BiH ne bi trebala donijeti pravni akt čiji će naziv biti istovjetan nazivu najvećeg pravnog akta zajednice čiji su dio, jer nije moguće da u jednom pravnom sistemu postoje dva ustava. Nedvojbeno, radi se o činu kojim je Islamska zajednica na čijem je čelu Zukorlić zapravo izašla iz pravnog okvira Islamske zajednice u BiH.
I nije preimenovanje Statuta IZ Sandžaka u Ustav IZ u Srbiji jedini dokaz za to.
U preambuli novog Ustava IZ u Srbiji više nema pozivanja na Ustav IZ u BiH. Umjesto rečenice “na osnovu člana 80. Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini”, tekst Ustava počinje sa:
“Polazeći od kur’anske zapovjedi ‘Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se na razjedinjujte’ (Ali Imran, 103) te hadisa Allahovih poslanika ‘Ostavio sam vam dvije stvari, ukoliko ih se budete pridržavali, nećete nikada zalutati: Allahovu knjigu i moj Sunnet…'”
Također, u članu 2. novog Ustava više nema odredbe koja kaže da “Islamska zajednica svoju organizacionu strukturu zasniva na načelima Ustava Islamske zajednice u BiH”, već stoji da:
“Svoj legitimitet Islamska zajednica (u Srbiji) temelji na Kur’anu, Sunnetu, istorijskom kontinuitetu šejhul-islama iz Istanbula posredstvom menšure i murasela, vjersko-pravnim i vjersko-prosvjetnim institucijama muslimana u Srbiji, te volji uleme i pripadnika Islamske zajednice.”
Nijednim članom, rečenicom ili riječju u novodonesenom Ustavu Islamske zajednice u Srbiji, a koji je i dalje važeći, ne spominje se veza s Islamskom zajednicom u BiH niti da su njen dio, niti da je reisul-ulema IZ u BiH njihov vrhovni vjerski poglavar. Štaviše, uvodi se nova funkcija glavnog muftije na koju dolazi, naravno, Zukorlić, a koja je, zapravo, alter ego funkciji reisul-uleme, jer sam naziv reisul-ulema zapravo znači glavni muftija.
Zbog svega ovoga, zapravo, i čudi odakle toliko upiranje i zaklinjanje Sarajevom od ove grupacije koja je sve uradila da i Sarajevo i Rijaset i reisa izbace iz svojih pravnih akata. Jednostavan je odgovor: sjetili su se Sarajeva kada se desila podjela jer im je to trebalo kako bi učvrstili svoju poziciju kod vjernika u Sandžaku jednostavnom formulom: Mi smo za Sarajevo – oni su za Beograd. Mi smo patriote – oni su izdajnici.
Kako bi paradoks bio potpun, ta “izdajnička” Islamska zajednica na čijem je čelu muftija Senad Halitović zadržala je naziv Islamska zajednica Sandžaka (koju je Zukorlić ukinuo) i u članu 8. odredbu koja kaže: “Islamska zajednica Sandžaka naročito može ostvarivati veze sa Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini na vjerskom, nacionalnom, kulturnom i drugom polju.”
Ove činjenice ostavljaju bez teksta i s mnoštvom pitanja. Dakle, stvari su složenije i posve drugačije nego što su nam se godinama prikazivale. Ako tome dodamo informacije da je bivši muftija Zukorlić širom Evrope zadnjih pet godina intenzivno radio na formiranju paralelnih vjerskih struktura u dijaspori, da je praktički uzurpirao ingerencije IZ u BiH u pojedinim džematima u Njemačkoj, Švedskoj, Švicarskoj, Austriji, Francuskoj i Belgiji, onda se čitava priča dodatno uozbiljuje.
Je li Zukorlić već pripremio sve uvjete za neku vrstu puča i secesije širih razmjera, sprema li zabiti nož u leđa Rijasetu i jesu li to u ovoj stožernoj instituciji osujetili? Na koncu, zašto su Zukorlić i njegove pristalice doslovno proklinjali Tursku i njene vjerske institucije koje su potvrdile menšuru muftiji Halitoviću kada se u svom Ustavu pozivaju na legitimitet koji crpe iz “istorijskog kontinuiteta šejhul-islama iz Istanbula posredstvom menšure i murasela”. Naprosto ne možete osporavati nešto na što se i sami pozivate.
A na bivšem reisu Ceriću velika je odgovornost i obaveza da odgovori javnosti zbog čega je u prošlosti dopustio navedeno Muameru Zukorliću i IZ-u u Srbiji? Zbog čega je slično postupio i s Islamskom zajednicom u Crnoj Gori? Zbog čega se priklonio jednoj strani kada je došlo do podjele i nije pokušao smiriti napetu situaciju i spriječiti pogubne podjele?