Nakon uvođena pluralizma, uz prisustvo od preko 40.000 građana osnivačkoj skupštini, na Gradskom stadionu u Novom Pazaru, 29. jula 1990. godine, osnovana je Stranka demokratske akcije (SDA) Sanžaka, tada kao dio SDA za bivšu Jugoslaviju s centralom u Sarajevu.
SDA Sandžaka se kao prva najveća politička organizacija u Sandžaku nakon Drugog svjetskog rata se od osnivanja bavila rješavanjem problema Bošnjaka, Sandžaka i čitavog društva.
Na osnivačkoj skupštini SDA Sandžaka izabrano je njeno rukovodstvo. Za predsjednika Izvršnog odbora izabran je Sulejman Ugljanin, a članovi su postali Kasim Zoranić, Alija Mahmutović, Rašid Preljević, Harun Hadžić, Ismet Trbović, Rasim Ljajić i dr.
SDA Sandžaka je od svog osnivanja stekla “status nacionalnog političkog pokreta”. Iz ove partije, zbog autokratske vladavine njenog predsjednika Sulejmana Ugljanina, mnogi su otišli i formirali svoje stranke.
Tokom 30 godina djelovanja i rada SDA Sandžaka je učestvovala na svim nivoima vlasti i od prvih višestranačkih izbora imala svoje predstavnike u lokalnim, republičkim i saveznom parlamentu.
Izbori 1990. su prvi višestranački izbori u Republici Srbiji, od stvaranja SFR Jugoslavije 1943. godine. Održani su 9. i 23. decembra 1990. godine, a birani su predsjednik Srbije i 250 članova Skupštine Srbije. Pravo glasa imalo je 7.033.610 birača.
U Crnoj Gori, a SDA je nastupila u okviru koalicije stranaka manjinskih naroda i osvojila 12 zastupničkih mandata u Skupštini Crne Gore.
Stranka demokratske akcije (SDA) Sandžaka na parlamentarnim izborima 1990. godine osvojila je 84.156 glasova i dobila tri poslanička mjesta, dok je na zandnjim izborima 2020. godine osvojila 24.676 glasova glasova, što je za 60.000 glasova manje.
Ovi podaci najslikovitije pokazuju kako je pogrešnom politikom uništavan jedan bošnjački pokret.
SDA Sandžaka se već duži vremenski period nalazi u teškoj situaciji, u kojoj se iz njenog članstva ili isključuju najbolji kadrovi koji su je gradili ili, pak, sami odlaze.
Najveći problem u današnjoj SDA Sandžaka su pojedinci koji su zaposjeli važne funkcije u stranci, a koji su okružili lidera Sulejmana Ugljanina. Radi se u nekolicini uskogrudnih i tijesnih ljudi koji SDA Sandžaka promatraju kao svoju kuću i svako širenje i otvaranje prema intelektualnim nivoima smatraju kao veliku opasnost za sebe i svoje pozicije u stranci.
Desilo se zapravo ono na šta je Alija Izetbegović upravo upozoravao da se s SDA ne smije desiti.
“Nemojte nikada dopustiti da Stranka dođe u ruke dvije vrste ljudi: činovnika i tijesnih i uskogrudnih ljudi. Ako se dogodi prvo, umjesto stranke imati ćemo samo organizaciju, puki mehanizam za očuvanje vlasti, lišen idejne sadržine. Ako se dogodi ovo drugo, Stranka će prestati biti ono što je bila i što je i danas: veliki pokret bošnjačkog naroda širom planete. Ona će se postepeno pretvarati u sve manju grupu ljudi koja će tvrdoglavo nametati svoje ideje bez veze sa potrebama naroda i bez veze sa prostorom i vremenom u kojem živimo”, govorio je rah. Alija Izetbegović.
Propadanju SDA Sandžaka posljednjih godina naročito je kumovalo naglo skretanje njenog rukovodstva sa linije bošnjaštva, udaljavanje od matice Bosne i Hercegovine, okretanje ka Kosovu i tihi pokušaj albanizacije Sandžaka.
Izvor: Sandzacke.rs