Navršilo se trideset godina od zločinačke Akcije “Lim”, jedne od najmračnijih epizoda u historiji Bošnjaka u Crnoj Gori. Taj period, koji je obilježila surova policijska tortura, hajke na Bošnjake, hapšenja i prijetnje, ostao je kao trajna rana u sjećanju mnogih.
Piše: Rifat Vesković
Crnogorska policija, u akciji kodnog naziva “Lim”, krajem januara i početkom februara 1994. godine uhapsila je kompletno rukovodstvo Stranke demokratske akcije (SDA) za Crnu Goru i više njenih članova. Hapšenje su obavili pripadnici Specijalne jedinice MUP-a Crne Gore, pod komandom Vasa Baošića.
Prema izvještaju Helsinškog odbora za ljudska prava Sandžaka, preko 15.000 ljudi doživjelo je neki oblik torture tokom ovog perioda.
Operacionalizacija akcije odvijala se na sastanku šefova službi bezbjednosti Srbije i Crne Gore, Jovice Stanišića i Boška Bojića, održanog 15. aprila 1993. na Ribnjaku u Novom Pazaru. Srbijanski dio akcije započeo je odmah, dok je crnogorski dio krenuo 25. januara 1994. godine.
Pod komandom komandom Vasa Baošića Specijalna jedinica MUP-a hapsi rukovodstvo političke partije Bošnjaka, SDA Sandžaka, koja je tada imala plebiscitarnu podršku u Crnoj Gori. Načelnik Prve uprave SDB Radivoje Martinović vodio je hapšenja i zlostavljanja drugih predstavnika Bošnjaka.
Cijela akcija pratila se medijski, stvarajući atmosferu linča i straha. Poslije neviđene torture nad uhapšenim u policijskoj vili “Jelika” na Žabljaku, predstavnici SDA za Crnu Goru, njih 21, pritvoreni su u Bjelopoljski kazamat, u jezivim uslovima bez grijanja, toaleta, kreveta i posteljine.
Suđenje, koje se održalo nakon nečuvene torture, bilo je farsa, a 21 uhapšeni osuđeni su na ukupno 86 godina zatvora.
Nakon skoro dvije godine zatvora, neposredno nakon Dejtonskog sporazuma, koji je podrazumjevao oslobađanje svih političkih zatvorenika, predsjednik Crne Gore primjenjuje “Akt milosti” 19. decembra 1995. i abolira uhapšene. Međutim, inspiratori, nalogodavci i počinioci ovog zločina nikada nisu privedeni pravdi, ostavljajući tragično sjećanje na ovu epizodu u historiji Bošnjaka.
Od 21 uhapšenog u Bijelom Polju, četvoro je preminulo, četvoro još uvijek nosi teške traume, a trinaest je napustilo Crnu Goru zbog “demokratskih promjena”.
Ovaj zločin, koji je očinjen prema Bošnjacima, ne smije biti zaboravljen, a sjećanje na njega služi kao opomena da se slične tragedije nikada ne ponove. Važno je odati priznanje hrabrim pojedincima, poput Ratke Jovanovića-Vukotić, Tee Gorijanc-Prelević, Milke Tadić-Mijović i drugih, koji se sjećaju i ukazuju na važnost očuvanja sjećanja na zločine koji su počinjeni prema Bošnjacima.