Sjenica, udaljena od glavnih puteva i događanja, na nestvarno lijepom Pešteru, životari, poluprazna. Sve živo je otišlo trbuhom za kruhom u bijeli svijet. No, ovo mjesto sa praktično dvije šire ulice i samo tri semafora ima više od 30 zubara. Stomatološke ordinacije ovdje niču kao gljive poslije kiše. A “kišu” donose gastarbajteri!
Piše: Jelena S. Spasić | Portal Kurir.rs
Penjemo se kroz ljepotu, uz put idu i krave. Svakodnevna slika. Sjenički sir je širom poznat brend, iako to zvanično još nije. Centar je mali, park isto tako, uređen. Tu je i lijepa biblioteka. Dominira džamija Sultanija Valida. Postoji i mala pješačka zona, nekoliko kafića i restorana. Iznad nje su stepenice u bojama zastave Palestine. Poneka radnja, poneka uglavnom starija zgrada i kuće, kuće, kuće…
“U ovom dobu, dok još nema naših gastarbajtera, kad uđeš u kafić, ne treba ni da naručuješ. Toliko nas je malo da svaki konobar zna da ja pijem kafu s mlijekom, onaj bez šećera, treći dupli espreso…”, priča momak iz Sjenice.
No, takvoj Sjenici ne manjka – zubara! Dr. Admir Hamidović na prvu iz glave nabroji 23 imena.
“Ako razmislim još koji minut, sjetio bih se svih. U gradu je nas stomatologa više od 30, bilo specijalista, bilo doktora stomatologije. Kažu da nema manjeg grada, a više stomatologa. Svi smo iz Sjenice, školujemo se vani i vraćamo se, ovdje je posao, uglavnom svi imamo privatne ordinacije”, priča nam Hamidović.
Rođeni Sjeničanin diplomirao je u Nišu, pa nastavio porodični posao – otac je već 44 godine zubar.
“Iako opština Sjenica po popisu ima 25.000 stanovnika, u stvarnosti je to mnogo manje, jer je većina njih otišla u inostranstvo. I zahvaljujući baš njima u Sjenici cvjeta dentalni turizam. Sve je, naravno, mnogo jeftinije nego na Zapadu”, kazuje, pa nastavlja:
Denis iz Šangaja
Denis Šehović se sa 17 godina otisnuo u svijet. Preko Sarajeva i Švedske, stigao je čak do Šangaja. Ali zube mu niko ne dira do Hamidovića.
“U Sjenicu dolazim po jednom ljeti i zimi. I svaki put kod Admira, čiji otac mi je najprije bio zubar. Nije tu riječ samo o cijeni, koja je zaista u odnosu na inostranstvo mnogo niža. Imam u Šangaju dobro osiguranje koje bi mi pokrilo i troškove zubara, ali kod mene je povjerenje na prvom mjestu”, kaže Šehović, koji je sa svojim drugom i stomatologom imao svakakvih dogodovština.
“Dođe jednom Denis da mu radim zube, nestane struje i završimo u kafani”, sa osmijehom veli Hamidović.
“Za Novu godinu svi nagrnu u isto vrijeme, na desetak dana. Tad je posla od jutra do sutra. Ljeti se malo i rasporede, idu u talasima, u zavisnosti od države. “Švajcarci” su ovdje u junu, “Nijemci” u julu, mada i sad ima poneki, “Šveđani” u avgustu, “Francuzi” isto…”
Boravak gastarbajtera u rodnom kraju ima i zakonomjernost.
“Dođu na tri sedmice – jednu idu na more, jednu prave kuću, a posljednje prave zube. I onda je žurba, preklapanje… Uglavnom traže, kako to narod kaže, navlake, a to su keramičke krune, bezmetalne ili metalne. Često stavljaju i implantate, koje radimo s maksilofacijalnim hirurzima iz Niša. Izbjeljuju i zube, osmijeh je uvijek u modi”, priča Hamidović, koji jedini u Sjenici, a i šire, sve do Užica i Novog Pazara, ima ortopan – digitalno snimanje vilice.
Ipak, veli da otac i on posla imaju preko cijele godine:
“Naslijedio sam i ime i pacijente. Tata je radio zube roditeljima, ja sada djeci. I cjenovnik je isti za sve – i one odavde, i one preko”.
Izvor: Kurir.rs