U vremenu kada se čini da društvo u Srbiji posustaje pod teretom neodgovornosti, korupcije i zanemarivanja osnovnih ljudskih vrijednosti, upravo mladi ljudi, predvođeni studentima, pokazuju da postoji nada za promjenu. Njihov primjer i borba nisu samo simbolički činovi, već konkretni pokušaji da se društvo izvede na pravi put i obnovi svijest o odgovornosti, ljudskosti i pravdi.
Jedan od događaja koji je duboko potresao javnost u Srbiji bio je pad nadstrešnice na novosadskoj željezničkoj stanici, tragedija koja je odnijela živote i otvorila pitanja odgovornosti. No, ono što je uslijedilo, pokazalo je da postoji generacija koja ne pristaje na status quo. Mladi ljudi, duboko pogođeni ovom nesrećom, odlučili su da ne ostanu pasivni posmatrači tragedija koje se ponavljaju zbog sistemske neodgovornosti.
Kako piše episkop Grigorije u svom tekstu za nedjeljnik “Radar“, ovi mladi ljudi su otvoreni prema svijetu i jedni prema drugima. Oni ne žele pridržavati urušene građevine društva, već prepoznaju trenutak u kojem je potrebno izaći ispod “nadstrešnica” – kako metaforičkih, tako i stvarnih – i preuzeti odgovornost. To su ljudi koji su kroz svoje obrazovanje, iskustva u inostranstvu i povezivanje s vršnjacima iz različitih krajeva svijeta, usvojili vrijednosti koje nadilaze podjele, omraze i destrukciju.
“Čini mi se da konačno ima nade za njih, za nas, za sve,” piše episkop Grigorije, podsjećajući na važnost međugeneracijske podrške. Prethodne generacije nisu uspjele zaštititi ni sebe ni svoje dostojanstvo, ali sadašnji studenti nastavljaju borbu za ljudskost i pravdu. Međutim, postavlja se ključno pitanje – nije li licemjerno očekivati od mladih da sami nose teret promjena?
Teško mi je da opišem koliko stojim uz tu djecu ili, poštenije, uz nadu koju su probudili u nama. Oni brane i našu čast, naše dostojanstvo. I nema ništa ljepše od saznanja da postoje naslednici koji su u stanju da to učine
Grigorije naglašava kako biti čovjek danas u Srbiji znači stati uz mlade ljude. To podrazumijeva ne samo podršku riječima, već i djelima. “Ako smo odgovorni i pošteni građani, ukoliko smo – kako bi to patrijarh Pavle rekao – naprosto ljudi, poslušaćemo tu djecu.”
Ono što ovu generaciju izdvaja od prethodnih jeste njihova povezanost sa svijetom i međusobna solidarnost. Iako žive u političkom sistemu koji teži izolaciji, mladi su uspjeli zadržati otvorenost i širinu pogleda. To ih čini snagom promjene koja obećava bolje sutra, ne samo za njih, već i za cijelo društvo.
Ovaj tekst, posvećen mladima, posebno studentima, završava apelom starijima – da ne budu samo pasivni posmatrači, već aktivni sudionici promjena. Jer samo uz zajedničku odgovornost, dijalog i međusobnu podršku možemo graditi društvo u kojem se tragedije poput pada nadstrešnica više nikada neće ponoviti.