Snimak koji se krajem januara pojavio na internetu prikazuje djecu različitih uzrasta, u odmaralištu na jezeru Jelen kod Tešnja, koja uče o islamu, ali i rade razne vježbe. Video je prešao i granice Bosne i Hercegovine i postao udarna regionalna tema. Mediji iz Republike Srpske, zapadne Hercegovine i Srbije kompletnu priču su iskoristili za još jedno podgrijavanje teze o islamskoj opasnosti u BiH i pratili je bombastičnim naslovima, poput “Vehabije obučavaju dječake za borbu”, “Vojna obuka djece”, “Askeri proizvode mlade ratnike”. Cijeli slučaj zainteresirao je i Ministarstvo sigurnosti BiH i SIPA-u, koji su o cijelom slučaju već pokrenuli određene istražne radnje.
Sam predsjednik Udruženja za razvoj fizičkih i pozitivnih moralnih osobina “Asker” Enver Hebibović saslušan je u Federalnoj upravi policije. On, međutim, tvrdi da se radilo samo o vikend aktivnostima snimljenim na turističkom odmaralištu na jezeru Jelen kod Tešnja, te da je Asker sportsko udruženje koje služi za druženje djece i mladih kroz borilačke vještine, te da se bave i podizanjem, osim sportskih, i moralnih osobina, te potiču pozitivnu afirmaciju kroz druženja.
Ipak, sam video i ponašanje odgovornog predsjednika Udruženja nisu bezazleni. Iako su tvrdnje o postojanju vojnog kampa svakako prenapuhane, stvari koje vidimo na video otvaraju mnoga problematična pitanja koja bi bilo pogrešno tek ignorirati i minorizirati.
Prije svega, o samom Udruženju “Asker“ pored onoga što vidimo u videu, javnost ne zna praktično i samo njegovom predsjedniku možemo vjerovati na riječ. Naime, Asker nema svoju internet stranicu, o njihovim aktivnostima nema nikakvih podataka i njihovo djelovanje stoga je sakriveno od šire javnosti. No u međuvremenu pojavile su se informacije (koje ne moraju biti tačne) da je član rukovodstva udruženja Asker i sam Naser Orić. Ako se o samoj organizaciji i ne može naći previše informacija, vojnička historija Hebibovića, a naročito srebreničkog ratnog komandanta Orića je dobro poznata.
Zatim, sam naziv organizacije dubinski asocira na militantnost. Riječ asker u prevodu s turskog znači “vojnik“. Uz svo ograđivanje od optužbi za vojno obučavanje, otvara se pitanje zašto je svoje udruženje Hebibović odllučio nazvati upravo “vojnik“. I da stvar bude gora, upotrijebio je stranu riječ (nešto kao avaz) koja za razliku od mnogih turcizama, u BiH nije udomaćena te nije nikad ni korištena na ovom prostoru.
Također, sam video u kojima vidimo red fizičkih vježbi koje izvode djeca, red predavanja o islamu, dok u pozadini čujemo ilahiju na arapskom, svojim stilom neodoljivo posjeća na uratke različitih islamističkih pokreta s Bliskog istoka, čuvenih nerijetko i zbog užasavajućih praksi vojnog obučavanja djece, a u sve se savršeno uklapa i duga brada Hebibovića i drugih predavača koje vidimo na snimku. U tom pogledu prilično je jasno s kog izvora se Hebibović napaja vode i pronalaza u njemu idejnu inspiraciju.
Stoga, ne treba da čudi što su ovaj video prvi objavili portali bliski Draganu Čoviću, a zatim je proširen i bombastično popraćen od strane nacionalističkih medija širom RS-a i Srbije. Sve se to dešava u jeku kampanje hrvatskih i nacionalističkih krugova koji Bošnjake kod vodećih zapadnih faktora nastoje prikazati kao potencijalnu islamističku prijetnju u Evropi i narod koji se sve više odaje radikalizmu. S te strane svaka aktivnost koja će dati i najmanji povod sumnji da se među bošnjačkim narodom zaista odvijaju određene aktivnosti vjerske militarizacije i gradnji islamske države zaslužuje beskompromisnu osudu, jer predstavlja činjenje nesaglededive štete kako Bošnjacima, tako i muslimanima u cjelini. Bez obzira kakvi su Hebibovićevi motivi, da li je sve urađeno po instrukciji ili s iskrenom željom za fizičkim i duhovnim vaspitanjem djece kako tvrdi, efekti ovakvog djelovanja u konačnici su krajnje negativni, a rezultat je jedino što se računa.
O svemu je potrebna i veća briga i intervencija države. Prema bh. zakonima Islamska zajednica u BiH određena je kao krajnji tumač islama, a fizička obuka mladih ozbiljna je aktivnost koja zahtijeva izvođenje od stručnih i licenciranih lica. Pružati djeci kao najranjivijoj kategoriji kombinaciju fizičkih vježbi i vjerskih predavanja od lica upitne kompetencije o obje stvari, predstavlja zapaljiv koktel koji nerijetko dovodi do katastrofe.