Projekat albanizacije sandžačkih Bošnjaka, ni manje ni više, istovjetan je po svojoj metodologiji i cilju kao Memorandum SANU 2 i drugi velikodržavni srpski projektu poput Načertanija i Homogene Srbije.
Kako ekskluzivno saznaju Sandžačke.rs ovaj projekat je razrađen na oko 250 stranica u dokumentu kodnog naziva “Zeleni ćulah” i za njega su opredjeljena značajna sredstva iz crnih fondova Kosova i Albanije.
Osobe koje su kontaktirale Sandžačke.rs imale su uvid u ovaj obavještajno-propagandistički dokument i ističu da je proces albanizacije Sandžaka zamišljen u nekoliko faza. Pošto smo u prošlom tekstu analizirali početne dijelove ovoga plana, sada ćemo predstaviti i posebno poglavlje koje se odnosi na albanizaciju bošnjačke politike u Sandžaku.
U prvim nastupima lobističke grupe bilo je zamišljeno da se stupi u kontakt sa vrhom naznačajnih bošnjačkih partija u Sandžaku i da se obezbijedi podrška za projekat albanizacije. U svrhu tog plana već pomenuti Ismet Azizi stupao je u komunikaciju, te održavao kontakte i sastanke sa čelnicima tadašnjeg BDZ Muamera Zukorlića, ljudima iz okruženja SDP i naravno s čelnicima SDA Sandžaka.
Međutim, komunikacija sa pojedincima iz bošnjačkih partija nije ostvarena na zadovoljavajućem nivou osim s predstavnicima SDA Sandžaka, zbog toga se Azizi i grupa odlučuju da svu svoju aktivnost usresrede isključivo na Ugljanina, SDA i BNV, koje je pod kontrolom ove grupacije.
Istovremeno, prema planu “Zeleni ćulah”, bilo je neophodno postepeno značajne pojedince koji su na funkcijama, a koji se izrazito zalažu za bošnjački identitet, skloniti s javne scene i na njihovo mjesto dovesti proalbanski raspoložene kadrove. Tako je, realizirajući ovaj projekat, velikoalbanska grupa kao osnovne nosioce bošnjačkog identiteta na prostoru Sandžaka označila Esada Džudža, prof. Seada Šemsovića i Muhedina Finuljanina. Plan je bio da se oni pod hitno moraju skloniti s javne scene i funkcija kao glavni kočničari provođenja politike albaniziranja Sandžaka.
Nažalost, rasplet situacije je pokazao da je ova grupa u najvećoj mjeri to i uspjela. Od pomenutog trojca ostao je na funkciji još jedino Fijuljanin, koji je nedavno uklonjen s funkcije predsjednika Izvršnog odbora SDA Sandžaka.
Kao drugi cilj albanizacije bošnjačke politike navedena je potreba terminološke identifikacije s pokretima i partijama na Kosovu. Kao jedan od otežavajućih okolnosti navodi se naziv SDA jer je to partija koja svoju centralu ima u Sarajevu i koju je osnovao Bošnjak – Alija Izetbegović. Prema vlikoalbanskoj strategiji u prvoj fazi nije potrebno mijenjati naziv stranke, jer bi to izazvalo negodovanje, već se predlaže da SDA Sandžaka kao naziv pri formiranju izbornih listi uzima iste ili slične nazive koji će podsjećati na albanske političke organizacije.
Da podsjetimo da se ova strategija počela realizovati formiranjem liste “Samoopredjeljenje” koja je prepisani naziv istoimenog pokreta albanskog političara Aljbina Kurtija.
Nadalje, dokument “Zeleni ćulah” insistira na uspostavljanju političkih veza sandžačkih političara s albanskim zvaničnicima i partijama i česte međusobne susrete. Što se također intezivno dešava u ovom momentu.
Jedan dio plana odnosi se i na orjentaciju bošnjačke politike u Sandžaku. Naglašeno je da ju je potrebno radikalizirati tako što će biti do krajnje mjere konfrotirana sa srpskom i to po ugledu na albansku politiku tokom devedesetih na Kosovu. Predlaže se potpuno negiranje države, državnih i sudskih organa, proglašavanjem da su oni srpski i fašistički i predlaže se građenje uporednog sistema obrazovanja i odbrane. Velikoalbanski planeri zaključuju da se pitanje Sandžaka uvijek može koristiti kao vid pritiska na Srbiju za ostvarenje ciljeva na Kosovu.
Kao jedan od krajnjih ciljeva u dokumentu “Zeleni ćulah” navodi se tendencija da se na narednom popisu stanovništva u Sandžaku stvori klima i politička potpora kako bi se jedan dio Bošnjaka počeo izjasnjavati kao Albanci. Planeri smatraju da nisu uspjeli ako procenat Albanaca na narednom popisu u srbijanskom dijelu Sandžaka ne podignu na minimalnih 10%.
Naravno, plan je da se jedan dio Bošnjaka izjasni kao Albanci, a koji bi propagandom iz godine u godinu rastao. Time bi ova politika zapravo polučila smanjenje broja Bošnjaka, a samim tim i njihovog političkog i svakog drugog uticaja.
Analizirajući ove činjenice dolazimo zapravo do konstatacije da velikoalbanski planeri zapravo ne kidišu ni na sandžačke Srbe i Crnogorce, već isključivo na Bošnjake i njihov nacionalni i kulturni identitet.
U ovom dijelu tajnog dokumenta se navodi i potreba podijeljenosti Peštersko-pazarskog kraja u odnosu na polimsko-komaransku oblast koja je izrazito bošnjački orijentisana i gdje nema mnogo raspoloženja za albanizaciju.
Isčitavanjem ovih dokumenata dolazimo do zaključka da je proces albanizacije u svom zenitu i da su predstavnici prije svega SDA Sandžaka i BNV zapravo ušli u fazu u kojoj su sami najopasniji po bošnjački opstanak.
Izvor: Sandzacke.rs