U zabačenom selu Pode, smještenom na samoj granici Srbije i Crne Gore, živi Safet Kovačević (58), čovjek kojeg mnogi zbog usamljenosti i specifičnog načina života nazivaju posljednjim pešterskim nomadom. Safet je jedini žitelj ovog sela, a iako je sunčani novembar i dalje omogućava pristup prohodnim putevima, njegov život je oblikovan usamljenošću i izolacijom.
“Sam mijesim, muzem krave, kuham, perem. Ništa mi nije teško, još sam u snazi i ne mogu biti gladan, ali samoća me ubija”, žali se Safet i ističe da ga je vrijeme pregazilo.
Safet, koji podržava humanitarna organizacija “Ljudske Sudbine”, živi u izolaciji od smrti svoje majke. Pomažu mu prijatelji i dobročinitelji, uključujući porodicu Bogićević iz Ciriha, koja mu je nedavno poslala pomoć u vidu 100 švicarskih franaka, namirnica, lijekova i odjeće. Iako cijeni ovu podršku, Safet ističe da ga najviše pogađa samoća.
“Samoća me ubija”, žali se Safet, naglašavajući da je vrijeme pregazilo, da se nije oženio kad je trebalo, i da će najverovatnije do kraja života ostati sam. Unatoč teškoćama, on je odlučan ostati na svom imanju, nadajući se blažoj zimi.
Safetov život odražava tešku realnost usamljenih stanovnika udaljenih područja. Njegova priča je o preživljavanju, ali i o značaju ljudske dobrote i zajedništva. Dok se Safet suočava s izazovima usamljenosti, njegova postojanost i ljubav prema zemlji i životinjama predstavljaju svijetli primjer upornosti i povezanosti s prirodom.
“Opredijelio sam se za čuvanje porodičnog ognjišta i život u samoći, volim stoku i Pešter. Ostaću ovdje, pa kako mi bude”, dodaje Safet.
Deceniju nakon što je dobio struju, Safet se nadao da će, makar i u poodmaklim godinama, pronaći životnog saputnika i osnovati porodicu. Međutim, pitanje koje postavlja o nekoj srodnoj duši ukazuje na duboku želju za povezanošću i ljubavi.
“Koja će da dođe u ovu zabit i živi kao ja”, pita se Safet, izražavajući želju da pronađe nekoga tko dijeli njegovu strast prema zavičaju i životu u prirodi.
Unatoč izazovima koje donosi usamljenost, Safetov duh i volja za životom ostaju neugasivi, a podrška koju prima od prijatelja i humanitarnih organizacija pruža mu neophodnu podršku. Njegova priča svjetli kao podsjetnik na snagu zajedništva i dobrote u borbi protiv izazova usamljenosti i života u zabačenim područjima.
Izvor: Vesti-online.com