Očekivala sam da bar negdje pročitam naslov: Novi udar iz Beograda na Bošnjake muslimane! A da pritom nije riječ o svesrpskom sijelu kod Aleksandra Vučića na kome se raspravljalo o Deklaraciji SDA (uzgred, evo prilike da Milorad Dodik, autor rečenice “kad ne znaš šta da misliš, pitaj predsjednika”, primijeni vlastiti poučak), već o događaju u srcu Sarajeva: Sabor Islamske zajednice BiH u subotu je, naime, utvrdio listu od tri kandidata za reisu-l-ulemu na kojoj je i Muamer ef. Zukorlić, narodni poslanik u Skupštini Srbije, lider Stranke pravde i pomirenja. No, da se uozbiljimo: Otkud političar i to iz druge države u kandidaturi za reisa Islamske zajednice Bosne i Hercegovine? Ko išta zna o Zukorliću, jasno mu je da njegova ambicija nema granica, razumije stoga i njegovo jurišanje na primamljivu poziciju koja je po definiciji ugled, čast i moć, no pravo se pitanje otvara za Sabor i Rijaset IZBiH koji su na tu kandidaturu pristali.
Srećom po muslimane, Islamska zajednica BiH drži do svoje demokratičnosti pa je Zukorlić zapravo protukandidat aktualnom reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću i Salemu ef. Dedoviću. Sabor je trebao od četiri nominirana kandidata izabrati tri, no sarajevski muftija Husejin ef. Smajić je svoju kandidaturu sam povukao. Odluka o budućem mandatu reisa bit će donesena 12. oktobra, a do tada će kandidati imati priliku da svoj program prezentiraju članovima izbornog tijela. IZBiH je po svojoj strukturi definirana kao jedna i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji, muslimana Bošnjaka izvan domovinskih zemalja i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju. Iz čega proizlazi da kandidatura za reisa izvan domovinskih zemalja nije sporna, pa ni iz Srbije – da budemo posve precizni – ali je u konkretnom slučaju sporno skoro sve drugo.
Redom: Muamer Zukorlić je partijski lider, a zajednica okuplja vjernike i ponosi se njihovim političkim pluralizmom. Zukorlić je, pravo govoreći, skoro sve ono protiv čega se IZBiH zalaže. Rođen je 1970. u Tutinu, diplomirao je filozofiju šerijatskog prava na Islamskom univerzitetu u Alžiru i već sa 23 godine – u oktobru 1993. kada je osnovan Mešihat Islamske zajednice Sandžaka – postao njegov predsjednik. Ovdje bi se valjalo vratiti na organizaciju Islamske zajednice u bivšoj Jugoslaviji i rat, pa izbor Mustafe ef. Cerića za reisa na Obnoviteljskom saboru u Sarajevu, također u ratu, no recimo da je dovoljno podsjetiti na to da je prof. dr. Adnan Silajdžić u više navrata upozoravao da će se organizacijski problemi usložnjavati s vremenom, što se i dogodilo 2007. kada dolazi do formiranja Islamske zajednice Srbije sa sjedištem u Beogradu i Islamske zajednice u Srbiji sa sjedištem u Bosni i Hercegovini sa Zukorlićem na čelu. Od tada je veliki muftija, a u međuvremenu je (2002.) osnovao Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru i bio njegov prvi rektor i dugogodišnji predsjednik. Na svom je univerzitetu i doktorirao (2017), što znači da ga je osnovao i vodio kao magistar, pa i ne treba da čudi što je Univerzitet imao dozvolu za rad, ali ne i akreditaciju. Zukorlić je 2009. osnovao i Bošnjačku kulturnu zajednicu da bi godinu poslije pobijedio na izborima za nacionalne savjete i tako obezbijedio većinu u Bošnjačkom nacionalnom vijeću (BNV). Nadležno ministarstvo je, međutim, iznenada promijenilo pravila izbora te je Zukorlić izgubio i odmah potom odlučio da formira paralelni nacionalni savjet. Dvije godine kasnije – 2012. – kandidovao se za predsjednika Srbije nudeći “program spasa”.
Sve je to obavljao posežući za ahmedijom, po potrebi. No, kao muftija ostao je upamćen po bijesnim bijelim džipovima s tablicama na kojima je pisala njegova funkcija, i tjelohraniteljima osuđivanim zbog pokušaja ubistva i nedozvoljenog nošenja oružja. Ahmediju je koristio i u svojoj kampanji, mada su njegove manipulacije vjernicima za mandata aktualnog reisa Kavazovića dobrim dijelom saurisane. Zapravo, Zukorlić je vrhunce svoji moći i zvjezdane trenutke slave bilježio u simbiozi sa Kavazovićevim prethodnikom, ef. Cerićem koji sebe danas titulira “reisom emeritusom”. I emeritus se okušao u politici, samo što se on ovdje kandidirao za člana Predsjedništva BiH i slavno izgubio, kao i Zukorlić u Srbiji. Sredinom 2016. Zukorlić se posvetio političkim vodama i izabran je za narodnog poslanika. Beogradski mediji izvještavaju da i na sjednice skupštine dolazi u pratnji džipa zatamnjenih stakala i nekoliko tjelohranitelja (ne kažu piše li poslanik tablicama). Novinarima Krika nije želio reći ko su ljudi koji su sada u njegovom obezbjeđenju i kome pripadaju kola iz pratnje, ali jeste negirao da pripadaju kriminalnom miljeu. Iako je osnivač univerziteta, postavljen je za predsjednika skupštinskog Odbora za obrazovanje, što je protumačeno kao njegov deal s Vučićem. “Podržavam ovu vlast, ali neću biti poltron i klimoglavac”, važno je izjavio u januaru prošle godine. Novinari su uzvratili podsjećanjem da je prije dolaska SNS-a na vlast u Srbiji, oštro kritikovao njihove prethodnike. U to je vrijeme preimenovao svoju Bošnjačku demokratsku zajednicu Sandžaka u Stranku pravde i pomirenja. I danas je njezin lider.
Zukorlić sa porodicom, kao i posredstvom fondacije koju je osnovao, posjeduje nekoliko nekretnina u Novom Pazaru, piše Krik, uz napomenu da su neki od objekata podignuti bez potrebnih dozvola. U centru Pazara je pod pokroviteljstvom Islamske zajednice ilegalno izgrađen i objekat u sklopu Fakulteta za islamske studije. Gradska građevinska inspekcija je tražila njegovo rušenje, ali je policija odbila asistenciju “iz bezbjednosnih razloga”. Braneći nelegalnu gradnju, Zukorlić je rekao da je Islamska zajednica u više navrata podnosila zahtjeve, ali da 23 godine nije dobila nijednu građevinsku dozvolu. “Poručujem da niko ne krene u rušenje jer ako krene, imaće problema”, zaprijetio je Zukorlić u emisiji “Kažiprst” na B92. Nelegalnu dogradnju Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru Zukorlić je opravdao riječima da “jedno bezakonje rađa drugo”. Ne samo bezakonje već i vlastiti status, ambicije, bahatost, Zukorlić redovito pravda svojom brigom za Bošnjake muslimane. Istu vrstu zabrinutosti treba očekivati i u njegovim kandidatskim aktivnostima za reisu-l-ulemu. Ali i pritiske njegovih tjelohranitelja i cijele njegove mufti-mreže.
Ohrabrujuća vijest za Bošnjake muslimane je sljedeća: Svi su odbori u svojim prijedlozima kandidata rad aktualnog reisa ocijenili dovoljno kvalitetnim, vrijednim i važnim za Islamsku zajednicu da su ga ponovo i nominirali za budući mandat. Efendija Kavazović je rođen 1964. godine u Jelovče Selu kod Gradačca, završio je Gazijinu medresu u Sarajevu i Šerijatski fakultet Univerziteta Al-Azhar u Kairu. Magistarski rad i doktorsku disertaciju odbranio je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, iz područja šerijatskog prava. Autor je većeg broja naučnih studija i knjiga iz različitih oblasti islamskih nauka, naročito islamskog prava, radio je kao imam, hatib i mualim u džematima u Srebreniku i Gradačcu.
Bio je tuzlanski muftija od 1993. do 2012. godine, a član Sabora Islamske zajednice postao je prije rata. Tokom rata, kada je već bio muftija, zarobljen je s još devet članova delegacije Okruga Tuzla u Konjicu i odveden u logor HVO-a, a odatle je predat u logor Vojske bosanskih Srba. Nakon sedam mjeseci je oslobođen i vratio se u Tuzlu. Njegov mandat reisa je već upamćen kao važan iskorak muslimana u jačanju zajednice, njezinom otvaranju ka drugim vjerskim zajednicama u BiH, a zapažena su i njegova gostovanja u svijetu. Svi se sjećamo lekcije koju je očitao mađarskom premijeru Victoru Orbanu, nakon koje se – čak i Orban – povukao, a reisu-l-ulema na njegov poziv u Mađarskoj održao univerzitetsko slovo o muslimanima BiH i svijeta. Husein ef. Kavazović se i riječima i djelom dokazuje kao reis, onako valjda kako se odvajkada i očekuje od nekog ko dobije menšuru. Kažu da je upravo to očekivanje – visokih obrazovnih, moralnih, ljudskih, vjerskih i svjetskih karakteristika – proizvelo današnju Zukorlićevu kandidaturu. U Islamskoj zajednici te su karakteristike polazna osnova, a u Zukorlićevom svijetu funkcija koja mu omogućava da ih dobije.
Izvor: Oslobođenje